uvijek sam voljela ići na groblje i smijati se svakojakim prezimenima(i imenima). evo,moj brat koji ima malo bolju memoriju od mene me podsjetio na par takvih-sušilo,crnjo,buraz...ne znam kako drugima,ali meni je uvijek bio veliki gušt ići na groblje,čitati natpise,komentirati tko koliko cvijeća ima i eventualno(ako mi je natpis fora)zapaliti lampion nekome tko nema ništa na grobu.sa malom opaskom mojih roditelja(koji zbilja ne diskriminiraju,inače!)da ne palim svijeće židovima,muslimanima ili vojnim licima.ha! nemreš ni mrtav pobjeći od nekih stvari...ja sam još davno bila odlučila da kada umrem ne želim biti pokopana jer mi je nekako morbidno da me se ljudi samo sjete na dan mrtvih i zapale mi svijeću.ne želim imati grob jer onda ću zauvijek ostati mrtva i to je to.ja ću biti ona ženska sa nadgrobnom pločom na krematoriju u petom redu odozdola sa desne strane šumice.fuj! ali razočaralo me to što ovdje kod nas još nisu ozakonjene one fore da te se može prosut po moru,zasaditi bor na tvom pepelu ili nešto tome slično.bezveze! preostaje mi da se odlučim želim li da me spale,stave u posudicu i metnu u grob dužine i širine cca 50cm. ili da me ne spale što mi je odvratno... i zašto ljudi ne bi mogli imati opciju? jedina stvar koja će biti samo moja-smrt, i onda ti kažu da ne možeš sa njom šta hoćeš...i postoji li uopće neki način da zajebeš sistem?! tipa da ti tako nešto bude posljednja želja...i može li netko osporiti tvoju posljednju želju? znači da i posljednja želja mora biti u skladu za zakonima i propisima republike hrvatske?! na kraju ti i život i smrt ovise o birokraciji...o jebote!
Post je objavljen 01.11.2004. u 14:09 sati.