Današnju temu posvetio bih našim poginulim vitezovima u Domovinskom ratu. Izgleda mi da ih pomalo zaboravljamo. Osim rodbine, da li ih se još sjećaju barem njihovi suborci i prijatelji? U ovom ratu nisam izgubio nikoga od rodbine ili bliskog prijatelja. Izgubio sam nekoliko kolega i suboraca. Kad su im godišnjice pogibije ili Dušni dan, odem im na grob i upalim svijeću. To je najmanje što mogu za njih učiniti. Da ne ostanu zaboravljeni u mom sjećanju. Pitam se sjećaju li ih se ostali kolege suborci, prijatelji? Najteže je njihovim obiteljima, djeci ako su ih imali i roditeljima koji su izgubili sina. Ako ih zaboravljaju njihovi suborci, kako li će ih se sjećati ostali? Bez obzira što npr. nismo bili, prijatelji i prije rata već samo suborci u postrojbi, red bi bio da im odemo na grob. Mogao je netko i od nas biti na njihovom mjestu. Povedimo djecu na njihov grob da znaju da nisu uzalud pali, već za njihovu slobodu. Tako će više cjeniti njihovu žrtvu i Domovinski rat. Naši školarci vrlo malo znaju o pokolju na Ovčari i herojskom Vukovaru. A samo je devet godina prošlo od završetka Domovinskog rata. Ne dopustimo da se zaborave žrtve naših palih vitezova, jer ako ih zaboravimo mi, koji smo s njima bili u najtežim trenutcima, kako li će ih se sjećati ostali.
Post je objavljen 01.11.2004. u 09:06 sati.