Sjećaš li se?
Kako smo se smijali.
kako je bilo dobro. I bezveze.
Mogli smo mi to i bolje, jel da?
Sada opet primjećujem onaj tvoj pogled.
Tvoje smeđe oči u koje sam se zaljubila. I tvoju tugu i samoću.
Još uvijek si najbolji.
Bilo ih je nakon tebe u mojim mislima.
Ali, nitko kao ti.
Ta tvoja tuga. Znam da ti je teško.
I tako bih te željela zagrliti sada kada više nemaš nju.
Baš kao što sam to željela nekad prije.
A nisam. A neću ni sada.
Zbog ponosa i obraza. Iz principa. I zato što to ne bi imalo smisla.
Mislila sam na tebe noćas. U gradu purpurnih kiša.
Rijeka s mog prozora gotovo se izlila.
Tek korak od ruba. Tekla je prema svom moru.
Nije bilo zvijezda. Samo kiša. I plavi vjetrovi. Muzika tišine.
Oluja u meni. Oluja vani.
Još uvijek si najbolji.
Post je objavljen 31.10.2004. u 20:21 sati.