I nebo je jučer proplakalo. Suze koje bi napojile popriličan broj žednih na svijetu padale su nemilice čitav dan. Kako to obično biva kad je vrijeme takvo uhvatila ne neopisiva dosada. Onaj podmukli osjećaj kad bi silno nešto, a opet ne bi ništa. Pomislila sam da je to idealno vrijeme za pisanje, ali inspiracija se sakrila na vrlo nedostupno mjesto negdje u pozadini sivog prostranstva mojih moždanih stanica. Htjedoh pogledati nešto zanimljivo na TV-u, ali čini se da su program sastavljali neki malodušniji ljudi bez imalo inspiracije. Na kraju se večer svela na pričanje pizdarija i gledanje nekakvog filma koji i nije bio nešto posebno. Kako znamo da poslije kiše uvijek dolazi sunce (iako je bio mrak) situacija se drastično poboljšala odlukom da ponovo pročitam Hitchiker's guide to the galaxy. Iako sam tek počela moram priznati da je knjiga jednako dobra kao kad sam ju čitala prvi put. A ovo je već moje četvrto druženje s istom. Oni koji su ju pročitali znaju o čemu pričam, a oni koji nisu....trebali bi:))
Već si nekoliko dana razmišljam kako je nepravedno što su izbori zakazani za 2.1. Pa veliki broj ljudi uopće neće biti u mogućnosti glasati. To je dan iza Nove godine!!!! Ljudi u velikom broju putuju negdje i vrlo je vjerojatno da će se vratiti ili 2. navečer ili kasnije. Samim time što ih nema neće biti u mogućnosti izvršiti svoju građansku dužnost što ostavlja prostora eventualnim manipulacijama ili odluci manjine koja bi u tom trenutku mogla postati većina. Nisam neki politički tip, ali ipak bih voljela to obaviti. Možda sam u krivu, ali imala sam poriv da to podijelim s vama.
Išla sam danas sa starom do Mirogoja srediti grobove drugog dijela obitelji. Kupili smo cvijeća, sjele na grob i radile male aranžmane dobrih sat i pol. Ovo je bio moj prvi pokušaj aranžiranja cvijeća i otkrila sam u tome svoj skriveni talent:)) Volim prčkati i sastavljati stvari pa mi je to baš fino sjelo.
Sad sam bila sa frendom na kavi na kojoj mi je otkrio potpuno novi svijet sastavljanja maketa. Iako negdje u podsvijesti znam za makete čitav život nikada mi nije palo na pamet da i sama sastavim neku. A to je ko' stvoreno za mene. Brijem da ću si ovih dana kupiti maketicu nekog broda i primiti se posla. A voljela bih raditi nešto i s drvom, ali uopće još nemam pojma što. Morat ću malo razmisliti o tome.
Zapravo imam problem da mi se uopće ne radi ovih dana, a trebala bih. Umjesto da se fokusiram na nešto korisno uporno tražim neke nove i potpuno nepotrebne zanimacije. Nadam se da će me to ubrzo proći jer ovo stvarno ne vodi nikamo. Možda samo jedna maketa:))
Odoh, više mi ništa ne pada na pamet!
Uživajte!
Joj, sutra se jede patka s mlincima. Ne volim patke, a o mlincima neću ni pričati.
Pričam gluposti.
Neću više.
Bok!
Post je objavljen 31.10.2004. u 19:55 sati.