Morbidnu crtu naslijedila sam po tatinoj strani. Tata bi za roćkase frendovima čestitke slao na kuvertama za saučesne izričaje. Bilo mu je lako jer je imao vezu u pošti, a frendovi ga nikad ne bi cinkali. Moj otac uvijek je imao smisla za crnjak, no njemu samom je to bilo smiješno čak i kad su ga strpali u bolnicu, spominjao je da u bolnici ne želi vidjeti svećenika jer to je navodno loš znak. A trudnice tata? Šepavci? Ljudi s facijalnim kolapsima, jesu li i oni loš znak ili samo višak prepriraslog čovječanstva? Sleđena zemaljskim strahotama, tak sam se odlučila prodat onozemaljsku parcelu. Stari se s tim ne slaže usprkos činjenici da bi za jednog strenđera utrpanog na prabaku dobila nove aluminijske felge i par svinjskih poslovica. Kaj on zna o poslu.
Vještičja pripravnica: Bučina rakija, šišmiševa kakica, ispada kak votka sa zrnom kave, otprilično.
Post je objavljen 01.11.2004. u 00:01 sati.