Sreo sa M. poslije mise. Osjećao sam se kao fucking Francesco Petrarca, bila je prelijepa,mislim da me primjetila(samo se nadam da nije pomislila da sam neki psycho koji stalno bulji u djevojke...)
i taman kad sam se odlučio prići joj(znamo se)nestala je poput sablasti, zajedno sa prijateljicom(sad je Halloween, možda je do toga...).Već nekoliko godina tiho patim za tom ženskom, za njezinom kosom, platnenim torbama,suknjama, obrazima....Užas, ne znam je li to zaljubljenost ili zaluđenost ali definitivno najbliže zaljubljenosti što sam ikad bio....
Post je objavljen 31.10.2004. u 12:00 sati.