Upozoravamo sve mlađe čitatelje da tekst koji slijedi sadrži opise konzumiranja alkoholnih pića, te jedne poluseksualne radnje. Nadalje, upozoravamo da se u tekstu koristi eksplicitni rječnik. Stavovi napisani u ovom tekstu, stavovi su autora, a ne Internet stranice www. blog.hr.
Koliko sam samo puta u svome kratkom životu izrekao rečenicu "Alkohol je moja prošlost"? Sigurno više od dvadeset puta. I danas ujutro sam rekao nešto slično, jer sadržaj želuca mi je bio negdje blizu usta i želio je van. Ali, krenimo redom. Nakon što sam jučer napokon napustio radno mjesto, krenuo sam ravno doma. Doma sam fino popapao dvije oveće sendvičine, te oprao tijelo raznim mirisnim mirodijama. Lijepo mirišljav i samo u boksericama, ležao sam na svom kaču, poput starogrčkih dokoličara, s iznimkom da sam ja imao televizor, a oni ga nisu imali. Doduše, vrlo je moguće da je njima u tim trenucima dokolice neka Grkinja pušila genitalije, ali odlučio sam to izbaciti iz glave. I gledam ja tako televizor, konkretno Big Brother emisiju uživo, jer bez iste nikako ne mogu, i čekam Richarda da se dovuče do mene. Mala digresija. Primjetih na Big Brother emisiji jednu smiješnu stvar. Gost je bio Željko Pervan. I pita njega voditeljica emisije tko mu je ovako najsimpatičniji u BB kući. I veli on taj i taj. I sad kamera snima publiku, a u publici su normalno i prijatelji i rodbina od ukućana. I primjetim kako prijatelji i rodbina od Pervanu simpatičnog ukućana cvijeta od sreće, dok ovi ostali imaju izraz lica specifičan za radnju dubokog razmišljanja. Što su oni razmišljali? Možda nešto kao slijedeće: "Zašto ovaj Pervan ne voli moju Sanjicu? Zašto mu je simpatična ona napirlitana kučkica iz Istre? Kako ne voli moju malu čelavicu?" Kraj digresije. Richard je nešto kasnije došao kod mene, a nešto kasnije je došao i Dragutin, pa smo se uputili prema gradu.
Selim sada radnju direktno u Purgeraj, jer prije toga se ništa nije događalo, osim da smo se našli sa Vernom i Sabrinom. U Purgeraju povelik broj ljudi. Ulazimo direktno u vrevu i tamo susrećemo još neke prijatelje. Neke koji pričaju s nama i jednog koji ne priča s nama. Ja susrećem i dvojicu prijatelja iz osnovne škole, pa s njima pričam kako nam Antonija iz Big Brothera (koja je išla s nama u razred) ide na živce, i da nije bila takva u osnovnjaku. Pijemo pivo. U neko doba noći, dolaze i dvije Sabrinine prijateljice, nazovimo ih Lada i Niva (hehe). One su već pijane i stalno se smiju. Ulazim s njima u ozbiljnu raspravu oko toga tko je pravi muškarac za Sabrinu. One tvrde da je to tam neki frajerčić, a ja im govorim da to nije tako, nego izmišljam fiktivnog prijatelja Jadranka, koji je zgodan i bogat i vrlo vjerojatno ima i džinovsku ćunu (ovaj zadnji dio sam ipak prešutio, ali dobro zvući pa sam ga dodao). Kupujem im votke u koje one onda ulijevaju od doma donijetu konzervu Red Bulla. Lagano se alkoholiziramo i dobro nam je. Odlazim sa Sabrinom do šanka i naručujem nam tekilu. Onda kad smo odlučili popiti još jednu, među nas ulijeće neki nepristojni mladić koji zna Sabrinu i počinje s njom pričati. Vern i ja pijemo tekilu, a Sabrina nakon što sam joj u par navrata univerzalnim pokretom ruke pokazao da odjebe poznanika i da se vrati do nas, završava u ljubavnom hropcu sa dotičnim. Mi to ne možemo podnijeti, iako smo i zadovoljni da se Sabrina napokon ljubi, pa odlazimo prema autima. Nakon par minuta zove nas Sabrina i govori da ju pričekamo. Dolazi do nas hodom izvijajuće antilope, vrlo vjerojatno zbog pijana stanja. Baca mi se na grudi, te je takvu vodimo do auta. Odvozimo prvo nju doma, pa Verna, pa onda mene. Doma se bacam u krevet i započinjem svoj alkoholni san.
P.S. Sabrinica, nemoj se ljutiti kaj sam te spominjal. Btw., nadam se da te glava ne boli preveć.