Odmah na izlazu iz Asmare se moglo vidjeti da je vrijeme zetve u punom jeku. Zene sa srpom u rukama podsjecale su na neka davna, vec zaboravljena vremena. Nepregledna prostranstva su ostajala precesljana srpom tih zena, a jedan jedini kombajn je sva mehanizacija koju sam vidjeo u ova tri dana obilaska najplodnijeg dijela Eritreje.
Vrsidba zita, volovima i kravama je nesto sto mnogi od nas nisu nikada ni vidjeli u zivotu. Za nekoliko sitnih novcanica ovaj starac nam je veselo pozirao zabavljajuci se kao malo dijete gledajuci svoj lik na disp. kamere.
Glavni usjevi na poljima su psenica,jecam i tef ( zitarica od koje se pravi indjera).
Zbog lose kisne sezone, a vjerojatno, i kvalitete zemlje, zito je visoko samo nekih 30-tak cm na vecem dijelu zitnih polja. Zastarjele metode obrade zemlje cjelokupnu sliku bi vjerojatno cinile vrlo jadnom, no nekom tko je proveo proteklih sest sedam mjeseci u pustinjskom dijelu ove zemlje ipak stvara osjecaj zadovoljstva koliko toliko.
Svi ovi prizori mi ipak bili su nezamislivi dok sam bio u Bureu koji sam opisao dok sam bio u istocnom dijelu.
Pitam se koliko ce trebati vremena da vodstvo ove zemlje shvati da bi se milion puta vise isplatilo da su kupili bar onoliko kombajna koliko su kupili borbenih zrakoplova u posljednjih nekoliko godina. Novcima koje su dali za Suhoje 27 i MiG-ove 29,. mogli su nabaviti vise nego dovoljno mehanizacije za za obradjivanje zemlje za cijelu regiju koju obradjuju u narednih dvadeset godina.
Imao sam prigode da vidim kako izgleda i stabljika kave iako je kava ipak etiopiski prozivod a vecina mog putovanja je ipak bila kroz Eritreju.
Ova fotografija stabla banana nije bas najuspjelija, no evo da pored kave vidite i nesto zelenih banana na stablu sto je takodjer bilo nesto sto nije bas svakodnevno.
Post je objavljen 30.10.2004. u 17:45 sati.