U zadnjih par godina desila se prava poplava takozvanog 'confessional journalism' (ispovjednog novinarstva, u doslovnom prijevodu). Prije svega bih izdvojila John Diamonda i njegov opis bolesti koja ga je na kraju skrhala: rak jezika. Na kraju su njegovi clanci na tu temu izdani u knjizi 'C: Because Cowards Get Cancer, Too'. Pisano prepoznatljivim John-stilom, nije samo bilo potresno, bilo je i duhovito i, usudjujem li se reci, i zabavno. Mnogi su ga kritizirali da kao sta govori o necemu tako intimnom, da zasto ide u takve detalje opisivat kemoterapiju. Bio je optuzen za tzv. 'emocionalnu pornografiju' kad je dozvolio kamerama da snimaju u bolnici, sa Nigellom pokraj bolnickog kreveta.
Ivan Noble, novinar BBC News Online, vodi dnevnik (Tumor Diary) online; isto tako iznimno dobro pisano, bez laznih nada i fraza, pomijesan sa optimizmom i strahom koji istovremeno vlada u njemu. Ivan Noble. Par puta sam htjela poslat 'reader's comments', ali sam odustala. Ono sto sam mu htjela reci nije se moglo prenijeti sa par redaka teksta. A i uglavnom, drugi citatelji su sve manje-vise bili rekli.
Za kraj spomenut cu i knjigu 'Before I Say Goodbye' od Ruth Picardie, novinarke The Observera.
Da li bih ja imala snage pisati o bolesti (svojoj ili bolesti mojih bliznjih), recimo, na blogu? Ne znam. I ovako blog ne vodim kao vrstu 'intimnog' dnevnika tipa 'danas mi je zlo', nego vise kao neku zbrkanu kupusaru. Ne znam zasto, ali bilo bi me uzasno sram.
"I am almost certainly dying, but I live as if I'm not. Not because I've discovered a great truth, but because it is the only possible way to live.'' John Diamond
Ako si netko hoce procitat clanak o John Diamondu, evo link ovdje
Post je objavljen 21.05.2004. u 21:16 sati.