Lagana kiša u subotnje jutro... lagana kiša koja mi je toliko puta dala inspiraciju. Uvijek se pojavi u ključnom trenutku. Kao da zna kad treba isprati nešto iz mojih misli. Ponekad se čini kao da je sam prizovem...
Sada, kad sam jedno sa svojim mislima, dok promatram tu sasvim običnu, no ipak prekrasnu, prirodnu pojavu, dok su mi sjećanja na pravom mjestu, jasno mi je mnogo toga. Znam što želim i znam što ću činiti.
To je prekrasan osjećaj. Pogotovo dok pada kiša, moja druga vječna prijateljica.
Post je objavljen 30.10.2004. u 12:29 sati.