Druže treneru, druže treneru, spreman sam ko Tito četresprve. Napet sam ko ćaćin karabin i spreman na sve. Molim Vas ubacite me u igru. Nećete zažalit.
Ne mere...
...ali druže, druže pucam od snage ko zrela lubenica, imam volje više nego Irak nafte...
Ne mere...
...zašto ne mere kad sam jači od lava i brži od impale...
Ne mere...
Ali druže spreman sam da spremniji ne mogu biti. Dižem trista kila u benču. Brus Lija mogu zavezat u petlju. I u šestlju ako treba. Moćniji sam od Bil Gejtsa, Bil Klintona i ElimekBil zajedno. A da ne kažem onog korova od Grmlja. Satro bi mudžahedine i prejahao Afganistan u blickrigu... ako treba.
Ne mere... ne još...
Ma dajte mi da uletim, pojest ću travu od želje. Aaaa znam ja šta vama treba, treba vam specijalac da satare njihovu primadonu... Specijalac Joe javlja se na raport... Samo mi dajte minutu. Barem minutu. Petnajst sekundi... Sve ću učinit. Dat ću guze... Evo imam... imam četresttrikune i dvajest lipa, sve ti dam...
Strpi se Joe još pet sekundi pa ulećeš... četri... tri... dva... jedan... SAAAAAD....
...Tiho tiše, k`o padanje kiše...
[Joe je rezerva u školskom zboru]
Post je objavljen 30.10.2004. u 11:53 sati.