Joe je uočen.
Skrivao se uspješno mjesecima.
Po šumama i gorama.
Hodao niz vjetar.
Izbjegavao lovačke pse.
Kupao se po gorskim potocima.
Družio s medvjedima.
Jastrebovi su ljubili mu čelo.
[dobro... to je malo bolilo]
Vukovi mu se sklanjali s puta.
Jer je bio ljući nego baba ljuta.
Imao je jatake po selima.
Koji su mu pružali ugodu civilizacije.
Toplu riječ. Sapun. Papir za WC.
Zato je i mogao izdržati tako dugo.
Bio je svjež kao rosa u zoru.
Ili kako bi ono rekli englezi.
Freš.
Kobnoga dana izlazio je iz Bille.
Gdje je ulovio par jarebica na master.
Skoro se smrzo kad je vidio organe reda i nereda
[ovisno što im odgovara u danom trenutku]
Nije stigo reći ni bismila,
već ga je Ibro pačio u sevdah,
a tajni službenici opkolili i svezali.
Joe je uhvaćen,
naricali su čak i vrapci na granama,
a vijest se proširila brže od sifilisa u dekadentnom društvu.
Priveden je u istražni centar na ispitivanje.
Tužna žalost zavladala je Joilendom.
Kako se skoro smrzo tako je skoro i ostao.
Skoro bi rekli englezi
Olmost kul.
Slutim urotu.
Post je objavljen 30.10.2004. u 11:31 sati.