Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/kosiljic

Marketing

Ma kome treba naslov?

Eto nađoh i ja vremena da napišem kako je bilo jučer na koncertu, te još pokoju svoju standarnu baljezgariju.
Tsunami Bomb - Being Allright...predivno
Eto da počnem...Ipak sam uspio prizdraviti koliko je potrebno, i otišao sam sinoć na koncert...Naravno da kada smo stigli ispred oksa nije bilo nikoga, no ekipica se lijepo smjestila iza Drvljoša i gdje bi smo mi nego tamo. I tamo naletili na ekipicu iliti ljude, no nema potrebe da ovdje pišem njihova imena, malo nekome će to nešto znaćiti. I tako tamo se malo popilo, tj ja ne, ja sam još i danas (zamiriši trešnja...) na antibioticima, tako da jbg. I eto nakon nekog vremena se otišlo do oksa, no naravno da tamo nije bilo ni priće o početku svirke, pa što drugo nego stojati ispred i piti (opet me isključite iz tog dijela priće), te bacati neke fore i prodavati maglu. To eto nakon preko nekoliko minuta iliti skupova minuta mi odosmo dolje, i uletismo na uštimavanje Ringišpila, no eto nije bilo potrebno dugo dok su oni počeli, i odmah poćelo s čime, nego s anegdotom...Naime jedan član benda nije mogao biti prisutan jer ga, ovo pročitajte pozorno, nije pustila mama...Strašno, mislim ono...No kada su zasvirali to je bilo to...Odmah naprijed i skakutanje, plesanja i štošta još, nepotrebno za nabrajanje. Što je išlo dalje bilo sve bolje, a bend mi je bio iznad svih očekivanja...No naravno, stvar je uništio redar, koji, čim je pjevač htio sići s mikrofonom među nas (pojam sići podrazumjeva zakoračiti sa 30cm visoke pozornice), uvijek odlučio stati prekriženih ruku i face stila "Ubijam debele curice" baš tamo gdje je bilo ljudi...Ej lega, pa to je punk koncert, a ne narodnjaci gdje moraš čuvati sisatu droljetinu bez sluha, koju pijani klošari hoće uhvatiti za sisu dok pjeva "Razbi čašu o glavu, nemoj da te smeta, sledečeg češ dana, biti ko raketa" i slična remekdjela. No da se vratimo na koncert i isključimo redara iz te priće...Sve u svemu, kao što rekoh Ringišpil je bio iznad svih mojih očekivanja, no očakivao sam Lobster Killer Me. Oni su mi kada smo stigli pred oks izgledali mnogo intresting. Likovi su davno premašili Isusove godine, a još furaju čisti Klosh style i piju jeftino pivo. Legende...I eto, počnu oni s prvom stvari kada ja oduševljen prvim dojmom. Glazba kao talijanski punk rock koji inaće obožavam ( Punkreas, Pornoriviste, Los Fastidios, Derozer, Peter Punk...) i to mi biješe ono VAUUU...No kada sam ćuo vokal...Znate kada želite naći neku rijeć ,a ne ide vam pa se samo izderete u sebi : OČAJ!!! E to je to, tako da ih ni ne odgledasmo do kraja, a i svakom stvari im je glazba bila lošija, i jebeno su statični na stageu, no to kontam, ipak su to ljudi red mirovinom, i tako...Sve u svemu, nije mi bilo žao pljunuti dva cekija, jer Ringišpil je bio odličan...
A danas...Ma danas ništa, odnijeli stolove tamo gdje nam sutra počinje lan, nešto obavio na faksu, bio sa starim na nogošu i to bi bilo to...No mojoj prijateljici Frulici sam obechao neku pjesmo pa evo, nešto ću upravo sada smisliti, nešto me baš fino otresla inspiracija...

Budi Tu
Budi tu kada hladni dani dođu
budi tu da mi ubiješ samoću.
Kada krenem krivim smjerom,
putokaz mi budi
Kad se ogrješim o tebe,
pošteno mi sudi.
Budi tu, kada vani grmi, sjeva
budi tu u obliku vedra neba.
Kada kažem da smo iluzija
vjeru meni vrati ,
kad pomislim da ne mogu,
snagu češ mi dati
I na kraju molim, poslušaj me kratko,
ovaj život dijelimo na gorko i na slatko,
Na kraju će netko reći,
da problem je u meni,
što sam ovu pjesmu,
posvetio svojoj sjeni...


Post je objavljen 29.10.2004. u 22:57 sati.