Ne mozes samo stajati i gledati kako se dogada. Moras nesto poduzeti, uciniti nesto, spasiti barem dijelic, sakupiti krhotine i nekim cudom ponovo sastaviti sliku, savrsenu kao sto je to bila na pocetku. Ne…nisi kriv. Ali moras pomoci. To je zakon prirode.
Sve je drugacije dok u tvoj zivot ude osoba koja ce od tog trenutka pa i nadalje biti uz tebe, sve dok svijeta ne nestane. :) svijet poprima neku novu dimenziju. Sve je ljepse, znate vec kako to sve ide. Cak i oni najsamostalniji i najnezavisniji vole se oslanjati na osjecaj da je taj netko uvijek tamo negdje, za njih. Oh, love…
Na pamet mi pada ideja, ograditi se od osjecaja takve vrste, jer samo patim. Patim jer cekam, a taj netko ne dolazi. Ponekad ga cekam lezeci u krevetu, pred san, ali on ne posjecuje moje snove. Ponekad stojim na ulici gledajuci u zvjezdano nebo, ali ne…nema ga! I onda se ljutim na njega…odbijajuci ikad vise misliti o njemu. Ali misao se vraca, uvijek nade put. :) Voljela bih ga jednom upoznati, tog covjeka koji se nastanio u mojim mislima, snovima, mom zvjezdanom nebu…o nepoznati covjece, hoces li doci? Nestrpljivo te ocekujem, a ti to niti ne znas. E pa saznat ces jednom, nadam se…
Ljepotu pronalazim u svemu ostalome. Dok citam…dok pricam s nekim tko me zaista slusa. A takvih je sve manje…i manje. Ali neka. Jedan udarac su dva koraka naprijed…i obrnuto. Da, obrnuto, koliko god nesmisleno zvucalo, meni zvuci dobro. :)
Dok hodam ulicom u skolu uvijek gledam u travu s desne strane ceste, trazeci onu s cetiri lista. Cudno je kako, uvijek kada gledam, ne ugledam je, a kada slucajno pogledam ugledam ju, cak i vise njih. Mozda je tako i sa ostalim stvarima u zivotu? Sigurno je…uvjerena sam da je bas tako.
Znam da je vec dosta vremena proslo od one zgode, to jest zgode nepravde, kada je uciteljica zbog svoga bloga dobila otkaz. Odnosno, dobila je otkaz jer je u jednom trenutku odlucila preuzeti ulogu onoga koji javno iskazuje istinu i bori se za ono sto je u redu. Ona je ono malo dijete iz publike, iz naroda koje je glasno uzviknulo: «Car je gol!». Na njenom blogu, ostavila sam, kao i mnogi drugi, veliki komentar podrske. Jer osjecala sam se tako dobro, duboko dirnuta saznanjem da u ovoj velikoj publici svijeta, postoji jos pokoje takvo dijete. Bas me zanima sto je bilo kasnije…kako se to zavrsilo. Zao mi je sto nisam pratila daljnja dogadanja, sramim se zbog toga… :( ako netko zna, bila bih sretna kad bi me obavijestio. Molim vas.