Marketing
MORE i GACCI
Danas je bio ludo lijep dan, suncan, topao, mek, mirisan, bas prava jesen. Setala sam s klincima po kvartu. Izgleda ko dobro skockana Tresnjevka, nesto u tom stilu. Lijepe male i malo vece obiteljske kuce, sa vocnjacima i cvjetnjacima, skupim bjesnim pilama koje se lijeno odmaraju zlickane za posljednju beskrovnu ovogodisnju voznju. Obicno negdje u ovo doba bude kao neki kabrio-defile u Minhenu i okolnim mjestascima. Sminkersko snobovska spika. Nije tema. U mnogim dvoristima pokrivene ceradom cuce prekrasne jedrilice i skupi gliseri, mada su cak jedrilice cesce jer smo u blizini povecih jezera koje ovdasnji rado posjecuju. Tako su mi probudile misli na nase more koje nisam vidjela vec dvije godine. U nekom vrtu raste kadulja u velikim zbunovima, pa ruzmarin koji nije smrzo ocito jer je poveci grm (mora da ga pokrivaju travom), pa bokori levande, tako da sam na trenutak zaboravila gdje sam, cak mi je i more zamirisalo. Graktanja gacaca i lepet velikih krila me brzo prizemljilo, velike crne pticurine kratkih nogu, indigo perja i lukava oka, plahe i oprezne kradljivice sa velikim apetitom na svjetlece predmete, stakalca, privjeske za kljuceve, kojestarije.
Post je objavljen 29.10.2004. u 21:22 sati.