Marketing
Bez naslova 
Vozim se danas, stanem na semaforu i bacim pogled u lijevo. Gledam i mislim da imam priviđenja. Ono qrac, ogroman zeleni jumbo plakat ( još jedan, da) samo sada sam zapisala kaj na njemu i piše, nisam stigla fotić izvaditi, a taman je na bezveznom mjestu gdje nemogu autom. Piše slijedeće : "Zapostavljena znanost, nepokrenuta Hrvatska" buaaah, da se nasmijem sada ili kasnije. Ovo sam shvatila kao provokaciju. Nažalost, dragi profesor ili nastavnik više ne komentira, ali čita, vjerujem da ima još kaj za reći. Bože moj , pa di bi bio ovaj svijet da svi razmišljamo na isti način i da svi na sve stvari gledamo podjednako? Hm, svi bi vozili iste aute, svi bi se isto oblačili. Fuj, ne sviđa mi se to, bolje da se argumentirano kačimo. Da ja opet malo piknem u gornji plakat. Koji debil je izmislio ovako dubokoumni plakat, izjavu, kaj god. No, nema veze. Današnji školski biser. Učiteljica dođe u školu i pita klince ko će sve kupiti nekakvu knjigu ( nemam pojma o kojoj se radi) nitko se ne javi, na to ona reagira sramota , samo me sramotite ne može to da nitko ne kupi knjigu i doslovno naredi da svaki drugi učenik mora knjigu kupiti. Right, baš ću kupovati knjigu koja će skupljati prašinu doma i nikada neće biti otvorena. Radije otiđem i kupim joj one knjige koje želi, nego ovu nametnutu. No way. Ovo je još jedan od dokaza koliko stoke ima na ovome svijetu ( sorry kravice i ostala živino, nisam mislila na Vas) Samo ću spomenuti još jedan dokaz kako su jadni, a ide ovako: Prošle godine, kao i svake do sada na kraju prvoga polugodišta djeca se časte u razredu. Donesu se kolači, pijača, slatkiši... da ne nabrajam. Tako sam i ja odnesla kremšnite, karton pijače i kojekakve slatkiše. Dođe malena doma i pitam ako su se dobro proveli. Ona pomalo tužna kaže bilo bi sve OK da nam je učiteljica dala da se častimo i uzimamo kaj smo htjeli. Pitam pa kaj nije sve bilo ponuđeno. Naravno da nije. Na to mi kaže kako su otvorili svega 2 Cole , a ostalo se sve spremilo u ormar i ne smije se dirati, kolači isto tako. Jebem ti jadnicu, pa ako si toliko željna tih stvari, reci budemo ti donijeli pa se uguši. U razredu imaju jednoga dečka, jako siromašnog i usput ih zadesi grozna nesreća. Nije se sjetila da ostatak kolača, pijače spakira i da djetetu, ne. Sebična kuja je to odnijela sebi doma. Ovo je bila kap koja mi je prelila čašu i nisam mogla prešutjeti. Slijedeći puta kada su imali feštu ( nečiji rođendan) ostatak su dali siromašnom dječačiću. Stop. Inače će se ovi blogači pretvoriti u klub mrzitelja nastavnika. Sjećam se da je ne tako davno i jedna blogerica koja radi u školi dobila otkaz jer je pisalo o stanju u svojoj školi, za tu imam osjećaj da spada u one jako rijetke ili ti ga dobre učiteljice/profesorice.
Govna nas okružuju na sve strane i ne možemo si pomoći jer ih neminovno trebamo. Kaj to je normalno da idem javnom bilježniku ostaviti svoje pare, dobro, zauzvrat dobijem poštambiljani i ovjereni papir, ali da i tamo moram odnijeti bocu alkohola i kavu da mi se to napravi istoga dana, da ne moram doći još 10 puta? Nije to normalno. Ništa nije normalno.
Danas sam skinula tužbu i odgovor na tužbu sa indexa, nemam niti tu ništa za reći, mislim to mi je i više nego smiješno, vidite , pa prosudite sami.
Post je objavljen 29.10.2004. u 19:59 sati.