Ne, naravno da me nije prizvala svojim antropozofijskim vradžbinama da se u točno određeno vrijeme pojavim na jednom mjestu?! Ali ni ja nisam nevin. Da, bilo je to obostrano prizivanje. I uspjelo je. Kao i uvijek. Skoro uvijek.
Dalje se sve već zna.
Ona: kolač od maka
Ja: kolač zvan 'figaro'.
Pa kava, pa duga, duga šetnja.... Paaa..? Pa depra slijedećih nekoliko dana jer je nema. Ona jednostavno otputuje.
Ja joj kazem 'sretan put', a ona 'sresti ćemo se mi još!'.
Još vradžbina, još!
Post je objavljen 29.10.2004. u 19:43 sati.