Šteta što naše sjemenke ljubavi nisu pale na plodno tlo.U to vrijeme bila su dva godišnja doba.Kod mene je još uvijek palilo žarko sunce, spržilo svu zemlju i pretvorilo u neplodan pijesak.Pijesak koji baz kapljica ljubavi nije mogao rađati sreću.A kod tebe je srce još uvijek bilo zakovano u led razočaranja i svaka klica ljubavi se smrznula prije prve proljetne zrake sunca.
Rastali smo se sa suzama u očima, a možda smo tim suzama trebali dopustiti da natope suhu zemlju i otope led oko tvog srca.Možda...možda bi tada...
Post je objavljen 29.10.2004. u 15:04 sati.