Oprosti, malo sam zakasnila...
Ispričavam se, zapeli smo u gužvi...
Joj, sorry, prespavao sam zvono pa kasnim...
To su samo mali primjeri riječi utjehe što mi ih izgovoriše dok ja stajah i čekah po kiši, snijegu, magli, vrućini... Ja osobno rijetko kad kasnim, ne mogu reći baš nikad, ali to je uglavnom iz jako dobrih razloga. Međutim, poznam nekoliko osoba koje su kronični bolesnici - kasnitelji. S njima se najbolje lažno dogovoriti pola sata ranije, jer će ionako kasniti bar tih pola sata ako ne i duže. Poznate li vi nekog takvog ili ste i sami kasnitelji? Dajte organizirajte malo svoj život barem malo!Bilo je i smiješnih situacija. Jedan dan sretnem svog kolegu u studentskoj menzi na ručku oko 1 sat. Sav je bio ljut, zadihao se kao da je trčao. Upitah ga što se desilo. "Ma pusti, imao sam jedan ispit u podne ali sam prespavao..."
Prespavao u 12 ?!? Što reći na to :-)
Post je objavljen 29.10.2004. u 09:41 sati.