«Billy, jesi li vidio sat gospodina Andersona?», upitao sam.
Pogledao me svojim krupnim, nedužnim očima. «Ne», reče, a zatim doda: «Kakav sat?»
Promatrao sam ga pola minute. «Billy», rekoh, «znaš li odakle dolaze bebe?»
On zainteresirano podiže pogled. «Da», reče, «sa neba.»
«O, ne», nasmiješih se, «ti si rastao u maminom trbuhu, a kada si dovoljno narastao, izašao si.»
Bez riječi je otišao do svog kofera, otvorio ga i pružio mi polomljeni sat. Od krađe je bio izliječen, jer je do tada krao samo istinu.
Navedeni odlomak prenosim iz poznate knjige A. S. Neilla: Summerhill – A radical Approach to Child Rearing. Kod nas je, iz nepoznatih razloga, prevedena kao 'Slobodna djeca Summerhilla'. Pod utjecajem netočnog prijevoda, mnoštvo se roditelja svim silama trudilo odgojiti djecu u slobodarskom duhu, pa tako i ja. A jedna od posljedica je ta što mi u zadnje vrijeme nestaju stvari. Uglavnom beznačajne drangulije – bižuterija, kozmetika, sitne uspomene, ali ipak pripadaju meni i ja bih da mi se vrate. Ili da ih barem smijem povremeno posjećivati.
«Srce, jesi li vidjela neke moje stvarčice?», upitala sam mlađu blizanku.
Pogledala me svojim krupnim, nedužnim očima. «Ne», reče, a zatim doda: «Kakve stvarčice?»
Promatrala sam je pola minute. I još petnaestak sekundi, za svaki slučaj.
«Dušo», rekoh, «znaš li odakle dolaze bebe?»
«Da», reče ona nezainteresirano, «iz maminog trbuha.»
«I? U čemu je problem?»
«Kakav problem? Gledale smo na TV-u. Jedna teta je rađala i izgledalo je dosta strašno. Ali, traje samo pet minuta i ne boli jako, jelda?»
«Reći ću ti istinu! Pet minuta traje samo na filmu, a u stvarnosti satima. I boli toliko da se ne može opisati. Tako da uopće nisi pri sebi. Neke žene psuju i proklinju, neke urlaju kao zvijeri. Prizori u rađaonici izgledaju kao filmovi strave i užasa, sve je krvavo i puno izobličenih i izmrcvarenih ženskih tjelesa, koja ispuštaju jezive, neljudske krikove…želiš saznati još?»
«Ne, ne treba, ja sam uzela tvoje stvarčice, da se malo poigram odrasle žene. Ali, mogu ti ih vratiti. Nekako mi se više ne sviđa ta igra…»
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
Post je objavljen 29.10.2004. u 01:55 sati.