Međunarodna organizacija Novinari bez granica, koja prati slobodu medija širom svijeta, u godišnjem izvješću navodi popis od 167 zemalja od kojih najveća sloboda tiska postoji u Danskoj, a BiH se po slobodi medija, prema novinarima bez granica, nalazi na 21. mjestu, jedno mjesto prije Sjedinjenih Američkih Država.
Nažalost, ovakvoj vijesti nitko se u BiH ne može radovati, budući da svatko u njoj za razliku od Novinara bez granica, zna koliko je u BiH medija kojima je zabranjen rad i kakvu sve kontrolu prolaze oni mediji, osobito elektronički, koji još uvijek rade.
Za razliku od Novinara bez granica, novinarska pera u BiH imaju sasvim oprečno mišljenje o slobodi medija. Tako su svojedobno Bhdani konstatirali da “ovako doba cenzure i pritisaka na elektronske medije ne pamte ni najstarija bosanskohercegovačka pera. Današnji kontrolori elektronskih medija, oličeni u Regulatornoj agenciji za komunikacije, toliko su ozbiljno shvatili svoju ulogu spasioca naroda od "neizbalansirane vijesti" da su se pretvorili u dresere urednika. Nema tog urednika na televiziji ili radiju kojem je jasno šta je to izbalansirana informacija i šta treba staviti u dnevnik a da ga glava ne zaboli.
A glava boli od tajnih eksperata Regulatorne agencije, koji svakodnevno ocjenju rad i urednika i novinara na bh. elektronskim medijima. Ni dan-danas javnost ne zna ko ocjenjuje rad informativnih kuća u BiH, jer njihova imena Agencija krije kao zmija noge.
Samo od 6. aprila ove godine (riječ je o 2001. godini – op.a.) Regulatorna agencija pokrenula je 43 istrage protiv isto toliko medija pod opaskom kako je emitovani program neizbalansiran. U nemušto sročenom saopćenju za javnost o pokrenutim istragama Regulatorna je agencija istovremeno pozvala redakcije na poštivanje kodeksa, te, kao slučajno, napomenula kako je upravo ovo vrijeme kada se dodjeljuju dozvole za rad TV stanica.
Pod takvim pritiskom urednici, bukvalno pod strahom, redaju događaje u dnevniku, razmišljajući je li balans dobar i koliko su kome dali prostora. Naravno, taj pritisak raste zbog činjenice da se sa svakim kaznenim bodom smanjuju šanse za izdavanje dozvole. A na kaznu koju izrekne Regulatorna agencija, elektronski mediji se mogu žaliti samo njoj! “
Od 2001. do danas malo se toga promijenilo. Zabranjen je rad brojnim medijima, a ovi koji su ostali mogu slobodno i nadasve izbalansirano govoriti i pisati u granicama propisa koje odredi Regulatorna komisija i Visoki predstavnik.
Uostalom, šta se imamo žalit, kao da poručuju Novinari bez granica. Zapitajmo se samo kako li je tek u Americi ili, pak, u Hrvatskoj, koja je tek 54..
Post je objavljen 29.10.2004. u 08:13 sati.