Jučer znate da sam bio na susretu blogera, dakle, ne moram više ništa oko toga spominjati. Nego, htio bi spomenuti jedan slučaj, koji sam danas serući pročitao u novinama. Naime, župnik taj i taj, iz crkve te i te, izbacio slijepca sa psom vodićem, sa objašnjenjem da životinje ne smiju u kuću božju. Pa po tvojoj vjeri bog je i stvorio tu životinju, seljačino! Znam da ko fol živine nemaju dušu, ali brijem da je nemam ni ja, pa sam svejedno uredno ušao u crkvu. Bio sam toliko bijesan u tom trenutku da sam htio onako gologuz istrčati na cestu, pa onda laganim korakom do dotične crkve, koja mi je u neposrednoj blizini, i israt ostatak svojih crijeva velečasnom na oltar. Toliko mi dižu živac ti popovi da Vam ne mogu opisati. Baš bi volio vidjeti gospona župnika da on oslijepi. Pa da li bi onda dopuštao ulazak psa vodića u svoj sveti dom. Znam da ovime riskiram odlazak u pakao, ali imam teoriju da ako ne vjeruješ, onda pakla ni nema. Hehe.
Nadalje, danas slušam samo tužnu te depresivnu muziku. A dobre sam volje. Nemam objašnjenja. Evo top liste tužnih pjesama danas odslušanih na poslu. Dakle, samo pjesme koje imam na empetričevinama na poslu.
1. Bonnie "Prince" Billy – I See a Darkness – ultimativni downer
2. Interpol – Take You on a Cruise – Ona odlazi
3. Xiu Xiu – Fabulous Muscles – Pojma nemam o čemu je, ali spominje se kurac i klupica iz teretane, dakle, mora da je tužno
4. The Shins – Gone For Good – Tužna je prizvuka, ali u biti kao da je optimistična
5. Elliott Smith – Twilight – Eh, da nisi nečija, mi bi bili skupa, sam da znaš.
Danas je povodom otvaranja dvije nove kino-dvorane u multipleks kinu Broadway Tkalča, besplatan ulaz na sve predstave. I to od jutra. Pa sam ja vidio da u 21.30 počinje sa prikazivanjem Eternal Sunshine of Spotless Mind i jako se nabrijao na to. A onda sam, isto tako, vidio da sa prikazivanjem počinje i Povratak, ruska drama pobjednica prošlogodišnjeg Zagreb Film Festivala. Kolega Film neka me ispravi, ako sam u krivu. Ali mislim da ništa i od jednog i od drugog, jer ako je nešto besplatno, narod se vrlo brzo pretvori u filmofilsko društvo. Nabijem ih. Neka! JA ĆU SVOJU KARTU PLATITI! Ne želim biti jedan od filmofila za jednokratnu uporabu. Ako dođem sutra, i ovak i onak ću pogledati film plus što neće biti reda za kokice. HA! Zajebo sam ih sve.
Post je objavljen 28.10.2004. u 17:47 sati.