I ajd super, voznja busom 3 sata, maximalna zafrkancija, ludovanje po sjedalima i slicno.
Sve tri ekipe nase skole su imale tekmu tako da je bus bio pun (pun cura - raj za decke, kojih nema)
I bas na putu tamo pocela neka kisica, cudno nesto.
Dok smo mi svi stigli u Roswell, nebo postalo crno, 4 sata a vani mrkli mrak. Dodatni ugodaj su dale ulicne svjetiljke u grade, sve u oblike glava malih aliena i isijavaju - naravno - zeleno.
To je sve od bica s drugih planeta sto smo vidjeli.
Nakon tekme rulja nas odbojkasica uleti u McDonalds, scve u kratkim hlacicama, jeld, ljudi zbunjeni, decki koji rade tamo vire iz kuhinje....
Komican prizor.(a mi gladni)
pajz ovo
Neizostavni dio utakmica su navijacice. Ali ove su izgledale tako jadno, to smo svi jednoglasno zakljucili. Kao neke igrracke koje skakucu okolo, u drugom planu, i pokusavaju privuci pozornost dok svi ipak nastavljaju gledat odbojkasice a ne njih. Sve mi ih bilo zao kasnije...(Al na profesionalnim tekmama ima odlicnih navijacica, sto je je)
E sad, na povratku doma, nakon sto je samo jedna ekipa pobijedila Roswell, necu reci koja, vani je bila poplava. Dok smo usli u bus, vec smo bile sve mokre - i onda sta, skidaj mokru odjecu u busu i oblaci nesta suho.
Onda smo na radiju culi upozorenje da se tornado priblizava Roswellu. Nije cudo sto onda vani sve grmi , sijva, luduje. Pokusale smo odglumiti strah da ostanemo prespavati u Roswellu, pa da ne moramo sutra u skolu al nije uspjelo. Soferka nema straha, sam juri naprijed. Oko ponoci smo stigli kuci, podizali sve roditelje iz sna da nas dodu pokupit pred skolu i u krpe...
Adios , Roswell imam osjecaj da je ovo bio prvi, jedini i zadnji put da cu ga vidjeti