Radeći na svom prvom blogu 'Go – misaona igra' stavljao sam postove raznih sadržaja vezanih uz go. Bile su tu vijesti, razmišljanja o igri, problemi i razni stručni postovi, koji su tretirali materijale koji bi poslužili učenju igre go. Takovi materijali za učenje bili se pomješani među drugim postovima i nisu bili u nekom redu. Vidjeo sam da bi bolja učinkovitost bila, da takav materijal bude objedinjen i za to je prava mogućnost novi blog. Tako pokrenuh ovaj blog 'Škola goa'.
Rakoh: 'Krenuti ću od samog početka, pa prema složenijim stvarima'. Krenuo sam od osnovnih pravila igre, pa opisa osnovnih kombinacija, koje se upotrebljavaju kao segmenti u igri. U ovoj igri krećemo od zarobljavanja protivničkih kamenova i čuvanja svojih. Razvijanjem vještina igre, igra postaje pomalo nešto drugo, mada u osnovi isto. Reklo bi se da počinjemo razumjevati, da su neke druge stvari važne, da bi na kraju zarobili više protivničkih kamenova. Nije važno zarobiti protivnika što prije, već biti jači na kraju partije, kada se ista broji. Na taj način gledanja priprema je značajnija od provedbe, jer uz dobru pripremu provedba i nije neka mudrost. To znači da pravu dobru igru igramo prije dolaska važnih kamenčića na ploču, jer za njih se treba stvoriti uvjete.
U početku radimo atari-goom i kao prvi uvjeti su nam zarobiti jedan protivnički kamenčić. Razvijamo vještinu čuvanja svojih kamenčića i učimo oblike u kojima možemo zarobiti protivničke. Kada smo vrlo vješti možemo igrati tako da nam protivnik nikako ili teško može zarobiti ikoji kamenčić. Tada, da bi održali smisao borbe, povečavamo broj potrebnih zarobljenih kamenčića za pobjedu. To radimo do šest zarobljenih. U toj fazi učenik ove igre je sposoban razumjeti dublji smisao igra, a to je spomenuta priprema.
U čemu je sada ta priprema. Vi sačuvate svoje kamenčiće od zarobljavanja, a protivnik svoje. Niti jedan od igrača nije postigao cilj, tj. određen broj zarobljenih kamenčića. Igra se sve dok se cilj ne postigne. Znači, moramo stavljati kamenčiće na ploču. Gdje treba stavljati kamenčiće, da vam ih protivnik ne može zarobiti. Ako dođete u okruženje njegovih, vrlo lako će vam ih zarobiti, jer se nećete moći puno razvijati dodavanjem novih kamenčića, jer su njegovi kamenčići okolo i blizu vaših. Igrači shvate da trebaju stavljati kamenčiće u svoje okruženo prazno područje. Čak što više, prije ih valja stavljati na mjesto dodira opstojnih grupa. Kada naizmjenično popunite takova dodirna mjesta, prelazite stavljati kamenčiće u svoje prostore. I tko onda pobjeđuje? U jednom trenutku jedan od igrača neće imati više svoga prostora, pa će sav svoj materijal u kamenčićima dovesti pred zarobljavanje ili će krenuti igrati u vaš prostor. U oba slučaja izgubi onaj koji je imao manji prostor okružen svojim kamenčićima.
Na taj način igra se svodi na okružavanje prostora, ali i protivničkih kamenčića, ako se za to ukaže mogućnost. Počinjete igrati pravi go na prostor.
Naravno, sada možemo gledati i dalje. Pripremali smo veći prostor, da bi mogli lakše zarobljavati protivničke kamenčiće, pa onda i igru svedemo na zarobljavanje prostora, pa na kraju niti ne silimo igrače, da igraju u svoj prostor, već samo prebrojimo, na kraju, slobodna sjecišta u prostoru i vidimo tko ima veće prostore. No, nije to sada sve, jer treba pripremati i gradnju prostora. To je kao priprema pripreme. I evo nas kako idemo sve dublje i dublje.
Učimo jake oblike, razvojnost, uočavanje važnih točaka u poziciji, slijedove lokalnih razvoja u sastavu cjeline na ploči. Učimo kako započeti igru, da bi ovladali većim interesnim područjima.........
Spomenuh i slijed igre i sistematizaciju, koja počinje igrom u kutovima, a tu je ogromna količina materijala, koji nazivamo 'josekijima'. I onako, u zanosu, krenuh u tu materiju. Zagrizao sam u kolač koji nema kraja, a htio bi obuhvatiti razna područja. Krenuo sam s josekijima na 'hoshi' i naišao na more potrebnoga, da se sustavno iznese materija, koliko toliko valjano. I tu stadoh..... E, Mladene zabrazdio si...... Stani malo, pa nije ovo knjiga josekija, a i pitanje je koliko valjano je ti možeš ovdje i predstaviti. Moram nešto promjeniti.
Moram skratiti na svega par primjera za neke slučajeve, ali bitno je istaknuti ovisnosti igre u jednom dijelu s drugim dijelovima ploče. Spomenuo sam ranije, da djelujemo lokalno, razmišljajući globalno.
Pa, onda idem dalje, ali neću se uhvatiti josekija, pa godinama samo po njima.
E, škvadro, škola ide dalje, možda malo sporije, ali neće stati.
Pozdrav bl. Muradenu Sumudo (tak bi to bilo po japanski) (ono bl. je od bloger)
Post je objavljen 28.10.2004. u 13:32 sati.