Moja draga cimerica je položila svoj poslijednji ispit na fakultetu sa 10-kom, tako da joj je cjelokupni prosjek sve 4 godine 9.48, sve u roku!!! Heh, ne družim se ja bilo s kime :-)) I tako ja nju popodne vozim s jednog kraja grada na drugi, doma. U sebi već odavno imam jasan i vrlo jak osjećaj kako je pred njom toliko bogat, uspješan, ispunjen i lijep period u životu, i to na svim poljima; to me jako raduje i inspirira; a ona meni u autu priča o njenim nesigurnostima vezanim za njenu budućnost. Meni ne stoji to što ona priča, no puštam je da govori i onda je pitam, s puno ljubavi i razumijevanja: Želiš li da ti pomognem jednom zen-metodom? - A što je to zen?, pita ona. I počnem joj ukratko objašnjavati ono što znam o zenu, a spomenem i usput neke ekstremne učitelje koji su svoje učenike znali mlatnuti bambusovim štapom po glavi ili leđima kada bi primjetili da vrte neke svoje misli, t.j. da nisu u stanju čistog uma. Tim šokantinim postupcima bi izbacili dušu iz svojih uobičajenih kalupa i tokova misli i u tako nastaloj prazninii dogodio bi se prelazak u višu svijest i u stanje bez misli. Meni je došlo, čisto iz zajebancije, kako bi je i ja mogao malo odalamiti po glavi ne bi li prestala vrtiti te svoje zabrinutosti i ne bi li postala svjesna dubljih slojeva svoje duše i konačno svjesno počela uživati u sebi samoj. Ona se sasvim uozbiljila i zadubila slušajući moje priče o zenu, tako da nije primjetila moju ruku kako se spustila iza njenog sjedala pred kraj priče. U jednom trenu sam završio sa pričom i pitao: može? Pogledala me s povjerenjem očekujući da ću joj sada reći nešto vrlo duboko i pametno, ja sam gledao pred sebe jer sam vozio, ona je isto vratila pogled naprijed, a moja ruka je pola sekunde poslije već drmnula njenu glavu. S puno pažnje i ljubavi, bez boli, ali ipak energično. Ona se slijedećih 15 minuta, koliko nam je ostalo vožnje do kuće nije prestala smijati. Iznova su joj (nam) dolazili novi valovi smijeha, nevjerice pa opet smijeha, iščuđavanja pa opet smijeha... Žena se, izgleda, otkačila od tih misli jer se tako slatko, dugo i duboko smijala, da se meni sve čini da je ovaj "zen-metod" uspio!!!
Btw, prije par dana pisao sam o legendarnoj slastičarnici "Apče" koja se nije renovirala već nekih 40-ak godina. Večeras sam, nakon sata francuskog, otišao kupiti bocu boze za doma i zatekao nemoguću scenu pred očima: "Objektot se renovira", piše penkalom na komadu papira!!! "Lijepa (blogovska) riječ i neznamkakva vrata otvara", zar ne? :-))
Post je objavljen 27.10.2004. u 22:32 sati.