I sada nakon svega toga sta je prekjucer bilo, jucer me nazvala na vecer i mi se naravno prijateljski razgovaramo prek telefona, i onda kada doslo vrijeme za rastanak, ja nekako uguram I miss you, nakon toga cujem teski uzdah s druge strane linije i njene rijeci I miss you to, odmah osijetim ogromno olaksanje, jer su to ipak znaci da sam jos tu prisutan...
Onda na moje iznenadenje, ona kaze:"ja bi htijela prespavati", ja sav sretan, ruke su mi se tresle, nista mi nije jasno, kako sada sta se dogada, zar je moguce da se predomislila itd. Sav sretan odgovoram da naravno da moze da cu doc po nju... I uletavam u auto, i za 10 min sam iz centra u trnavi, da ju pokupim, skoro se potrgam penjuci se po stepenicama, uletavam, i opet ona situacija, samo sto sada je malo manje cudna, sada sam se malo prilagodio, gledam ju sa vrata i dode mi palcem, jednostavno placem... Ona se pakira sjedamo u auto, idemo do McDrivea u dubravi, na cool pitu sumsko voce sa preljevom od sumskog voca, nase tradicionalno jelo u punoc.... i sve je opet kao da je normalno, kao i prije tjedan dana kada smo jos bili par... a meni nista nije jasno, samo znam da sam sretan...
Dolazimo do mene, zavaljamo se u krevet i samo se malo grlimo... zaspimo...
JUTRO
u jutro se dizemo (recimo jutro 11h) ustajemo se idemo u grad ona na vlak za doma, a ja na faks, i opet smo "prijatelji", a meni nista jasno, znam samo da sam dobio zamolbu da joj podignem ugovore u SC-u koju ja naravno izvrsavam... jer ipak sam joj ja decko... cijelim putem hodamo bez drzanja za ruke i svega toga... tek na kolodvoru dobivam pusu i ruku:) ona odlazi doma....
sada ja razmisljam po putu na faks, kaj je zapravo to sve bilo, kaj ce to odsada biti tako, kada ce njoj pasati bit cemo par, a kada nece bit cemo prijatelji, ona ce sama odredivati tempo veze, a ako ja hocu nesto drugo onda odmah reze natrag na to da budemo onda samo prijatelji, jer ona trenutno nezeli ono sto je bilo....
istina ja cu se zadovljiti i s time, jer znam da s njom nikada nebi mogao biti samo prijatelj...
iskreno mislim da uz to sto je rekla da mora nauciti zivjeti sama, i biti malo svoja, ponovno se naci sa svojim prijateljima itd., da ona uz to testira nasu vezu, moju i svoju ljubav, da provjerava koliko cu ja dugo izdrzati koliko ju volim itd., a isto tako i sebe provjerava, da joj nisam postao navika, dal me jos uvijek voli... i sve je to uredu... nebi bilo prvi put da se to pitam.
ja sam rekao da uzme vremena koliko god treba, ali da ja necu cekati, ja nju volim, ali nemislim sjediti prekrizenih ruku, i cekati da dok se ona smisli... pa da onda vidimo... kaze da bi to bilo najbolje za mene, nas, pa cemo vidjeti
ali neznam kako bi ja mogao, neznam s nekime izlaziti s nekim ciljem, kad ja svaki put kad izadem van, i s nekom se zezam, jednostavno nemogu dugo, jer to nije ona, meni je to super ono tamo tih jedan sat dva, ali vise od toga nista.
tune in for more of this melodrama soon
Post je objavljen 27.10.2004. u 17:12 sati.