Zaražena pomodarstvom, a uvijek se navučem na takve trikove, opet pokušavam oformit vlastiti blog. Opet? Da, da…Već sam jednom pokušala. Bilo je to prošli petak. Došla sam doma potpuno oslobođena time što sam objavila čak tri teksta. Imala sam force igrat se s djecom, premda su me ona čudno gledala taj moj energetski nalet poleta. Onda mi je oduševljenje počelo naglo spljašnjavat. Promislih, ma što sam to objavila na blogu? Sve moje istine, cijeli moj intim?! Užasnuta učinjenim odlučih kako ću već u ponedjeljak obrisat isti. Dok sam panično pretraživala link koji će obrisati moje postove, uočih statistiku bloga, da je masu tekstova napisano, I masu ljudi prijavljeno. Ohrabrena podacima, radovalo me što to nitko, ama baš nitko neće pročitati. Tako je moje nervoze nestalo u nekih cca 5 minuta. Razmišljanja koja su bujala u pozadini prividne smirenosti bila su da stvarno nisam normalna sve to istresti pred ljude koje ne poznam. Ili je to svrha bloga? Nisam osjećala ono olakšanje kad davim kumu uživo već ispričanim pričanima I kad me ona osluškuje, te zaključuje o mom stanju što iz gestikuliranja, što iz boje glasa, što iz govora tijela, grimasa itd. Šta ja ustvari I radim ovdje? Ta nitko me ne šljivi.
Dobro, dobro, eto priznat ću… Priznam da sam htjela zadivit mog obožavatelja, mislim stilom pisanja izvučene teme iz ždrijebanja mojih moždanih vijuga. Posramih se gorko, jer zar meni treba slava, zar mi treba takva vrst pažnje? I što ja to trebam privlačit nečiju pažnju? Em mi nije bilo lakše, em shvatih da mi divljenje nije potrebno. Provrtih kroz glavu par proslavljenih blogova, onih među prvih 20. Pa ti ljudi, svaka im čast, pišu stilom koji nalikuje stilu astrologa. Izoštern stil u kojem svatko može prepoznat dio svog proživljenog dana. Navukoh I treću temu: da li sam spremna boriti se s tako moćnim sparing partnerima, nadjačati svakidnjašnju temu, rječnikom koji će biti fleksibilniji od njihovog? Onda saznah da među prvih 20 dođu ljudi koji su bliže oltaru, pa ću od natjecanja odustati.
Znakovito je to da je danas opet petak I neću napisati ništa osobno, ništa što bi me moglo otjerati od bloga. I nije točno da ne želim pročitati što drugi misle o meni, premda je u ovom trenutku još rano za to. To će mi masu značit za moje dnevno raspoloženje.
Dragi ljubitelji lakih tekstova, pričat ću kao kap utopljena u morsku masu, a obožavatelj će me I dalje čitati. Jupiii…
Post je objavljen 21.05.2004. u 13:41 sati.