Dragi moji,
nije me bilo dugo, znam, ali imam ispričnicu.
Naime, bila sam na slobodnim danima, privatnog posla preko glave. Puževi, naravno, i ostalo....
Dakle, prvo sam se javila tamo u Baranju - nije zbog lokal patriotizma nego zbog blizine - i malkice se razočarala!!!!!!!!!!!!!! Zašto? Zato što se g-din Medak (eno ga dolje u jednom komentaru) nije udostojiti počastiti nas svojim prisustvom, kaže onaj mali što glumi sekretaricu da ga je uhvatilo nešto u kičmi. E sad, razumijem ja to ali je ispalo malkice neozbiljno. Skupilo se nas tridesetak, svi puni kojekakovih pitanja a nema nitko da nam i odgovori!!!
Ono dijete je OK, ali ipak, nije nam znao ni neke osnovne stvari reći, pokušao se nešto izvući sa onim ugovorom, ali i ugovor je pomalo amaterski napravljen i neke mi se stvari nisu dopale. Koje? Prvo, ugovor ti nigdje ne garantira da će roba koju si obavezan kupiti od njih - počev od mrežice za ogradu pa do bilja i matičnog jata - biti ispravna. Zašto ovo napominjem. Zato jer npr. kod stavke otkupa (koji by the way garantiraju, što je od najveće važnosti u svakom biznisu!!!) oni uvjetuju da ti puževi budu zdravi, higijenski ispravni i sve u skladu sa nekim Pravilnikom a za koji (opet) ne kažu koji je to pravilnik i čiji - neki državni, neko ministarstvo ga izdalo, ako je, koji broj NN i koja godina - ili je to neki inetrni pravilnik - opet ako je, gdje ga se može naći, pročitati, etc, da znaš ŠTO se to točno traži od tebe.
Dobro sad, možda sam ja malo picajzlasta ali nisam bila jedina koja je zaključila da je ugovor nedoradjen i nejasan.
Što je to što mi se posebno nije svidjelo, pitate se, evo, otvoreno, htjela bih da je negdje u ugovoru da je to matično jato koje ja kupim i by the way platim puno, zdravo i da nije izleglo već negdje drugo jaja!!!! Čuli smo da se i tako što desilo jednom farmeru. Doduše, nisam skontala da li je to sa ovom zadrugom pa ne bih insinuirala.
Drugo, kod uvjeta otkupa nije navedeno TKO plaća troškove transporta, da li je cijena puža franco moje dvorište ili je franco njihovo skladište i slično. To je vrlo bitno kod planiranja troškova. I da ne cjepidlačim, moram još nastaviti potragu i istraživanje.
Jedina dobra stvar je kad smo otišli do gospodina Atile koji ima pužarnik na nekih 2600 kvadrata. Fino, sve vidiš uživo i sve je bilo još bolje kad se dotični gospodin i pojavio pa smo ga mogli pitati koječega. Ali i on je limitiran jer je tek počeo ovo proljeće i tek nagodinu će zaista i znati da li mu se isplatilo.
Poslije smo otišli kod onog drugog, u Dalj i tu smo čuli da tu IPAK ima puno posla, da je veeeliiikooo ulaganje i nekako, ta mi se verzija puno više svidjela. A i njegov ugovor, sa nekom Almom u Rijeci, izgleda puno puno ozbiljnije. Veliko mi je povjerenje ulilo i to što se dotična gospodja bavi time već 14 godinica - kanda zna znanje. I kod nje znam da izvozi u Italiju.
Ja sam čudak i svjesna sam toga. Čudna sam jer ne vjerujem u priče o lakoj zaradi bez puno posla.
Nažalost, Alma je zatrpana pozivima jer je nedjeljni Jutarnji List objavio priču o tome i za sada NEMA mogućnosti prihvatiti nove kooperante.
Nastavljam dalje. Možda istočnije od nas???? Ali, oni nemaju pravo izvoza u EU a tamo je tržište. Koriste Makedoniju i Grčku da prošvercaju svoje puževe.... ja svakako nastavljam, zaista smo se zagrijali......
Post je objavljen 27.10.2004. u 11:20 sati.