Svake godine, kako se bliži dan Svih svetih, ja ne spavam. Otkako mi je tetak umro, otišao spavati i nije se probudio, imam fobiju od toga. Bio je stvarno mlad, 34 godine. Nije nikada imao problema sa zdravljem i zdravo je živio, ali protiv izljeva krvi u mozak nisu mogli ništa poduzeti. Bilo je prekasno. Bio je divna osoba i jako sam ga voljela! Bože, zašto si ga morao uzeti?!? Pa imao je dvoje male dječice za koje se morao brinuti!!!!!
Oni su sada već dovoljno veliki da shvate da je to dio života, ali nitko im nikada ne može vatiti njihovog tatu. Njihov život nije kao život djece sa oba roditelja. Volim ih kao da su moja djeca i voljela bi da imaju normalan život, ali na žalost nemaju!
Joj, jednostavno si ne mogu pomoći. Toliko je emocija u meni, a ne mogu ih sve izraziti riječima. Samo mogu reći da mi sam tužna i suze teku bez kontrole!
Uvijek ćeš mi biti u mislima!!
Post je objavljen 27.10.2004. u 09:32 sati.