Osim Domagoja Kralja nitko od danas nazočnih u radu sekcije nije bio ovdje prošlu srijedu. To govori da smo se razdvojili na turnuse i da, s izuzetkom Domagoja, svi dolaze kada su u popodnevnom turnusu. Oni koji su ujutro bili u školi ili su zaboravili na go ili su se zaigrali nećim drugim. Bilo bi dobro da se spoje turnusi, jer tada bi nas više bilo, a i konkurencija bi bila jača.
Kao i obično i ovaj puta smo radili igrajući turnir atari-goa. Svatko je s protivnikom odigravao po dvije partije. Između kola turnira Zvonko je radio pojedinačno s onima koji bi ranije završili svoje partije. Bio je Zvonac vrlo elastičan i igrajući bi navodio protivnike na nova saznanja. Bile su to partije uz pitanja i odgovore.
Najuspješniji je danas bio Petar Jelušić. Od nikoga u sedam kola nije izgubio, već je samo s Domagojem i imenjakom Mandarićem igrao nerješeno 1:1. Na kraju je imao dva boda više od pratitelja Domagoja i Stjepana.
Domagoj i Stjepan su imali isti broj bodova, a i zbroj bodova protivnika im je bio isti, 53. Odluka pada dodatnim mečom do dvije dobivene partije. Pobjeđuje Stjepan s 2:1 i time je drugo mjesto na turniru njegovo.
Petar Jelušić i Stjepan Švigir ovim rezultatom prelaze u 2. internu kategoriju. Od slijedeći puta trebaju za pobjede osvajati po dva kamenčića.
Danas nam se pridružila i mama maloga Karla Šoštarića. Karlo je ovdje bio najmlađi i nije mu bilo lako među starijim dečima. Podršku mu je davala mama svojim uključenjem u turnir. Pravila je naučila tek prad sam turnir. Go nije igra samo za djecu. Čak šta više, u svijetu je igraju vrlo ozbiljni ljudi. Jednog dana će i poneki od ovih naših malaca odmjeriti snage i s takovima. Odrastamo igrom.