Kad sam bila mala stalno sam se opterećivala pitanjima o smislu života.
Sjećam se da smo imali i debatni klub naše male zajednice zvane PUMA (pedersko udruženje mladih amatera...ah, ne pitajte...) i da smo minimalno jednom tjedno opetovano razglabali o ovom pitanju.
Kad sam ušla u najkritičniju misaonu fazu života -PUBERTET- činilo mi se da sam toliok pametna i uvjerena u svoje znanje da bih mogla pisati knjige (sva sreća da nisam).
Zrnca mudrosti starijih od mene šaptala su:"čovjek uči dok je živ", no revolt u meni uvijek je govorio suprotno.
Ja sam željela i morala na sva pitanja imati odgovore SADA.
U toj fazi, sad kad se okrenem, smisao je bio polagati ispite i svidjeti se onom nekom.
Ubrzo nakon toga, sudbina me katapultirala u život.
Bez postavljanja pitanja, bez objašnjavanja...bez uvoda.
Shvatih da smisao života ne leži u školi, makar ne onoj službenoj, te da najveća misija zasigurno nije svidjeti se onom nekom.
U roku od godine dane, u svoje ralje me usisala birokracija, sažvakala i ispljunula zajedno sa zakonima i pravilima koji su me spustili na zemlju.
Odjednom sam, kao gromom pogođena počela razmišljati o životu na neki drugi način: o lovi za hranu i režije, o poslu, o tome što i kako sutra, o onom malom što mi je raso pod srcem...
Shvatila sam zašto su moji roditelji dobar dio života proveli ogorčeni, shvatila sam zašto se svađaju oko sitnica, shvatila sam zašto je ocu onomad, za vrijeme rata, puklo srce kad smo ja i brat zaplesali od sreće jer imamo jogurt i shvatila sam koliko odgovornosti leži u rječima: "SVOJ ČOVJEK".
I da mi je netko unaprijed rekao kakvo je stanje stvari, probably bi zauvijek ostala usidjelice jer onda nemaš beda.
Mama kuha, pere, čisti, grije te, brine o tebi, a ti samo eventualno pljuneš štogod keša prvoga u mjesecu.
No nije mi dugo trebalo da i iz ove situacije izvučem ono najbolje, okupano osmjehom i nadom, optimizmom iznad svega.
Ja znam da uvijek mogu bolje, ili da samo mogu, (...) kao da je važna razlika.
I više se ne opterećujem smislom života jer naučih da u svakom razdoblju njegov smisao nama nije shvatljiv.
Bitno je ono što nosimo u srcu i biće oslobođeno gorčine.
Svejedno, kad malo bolje razmislim, ne bi bilo loše da mjesto popularne Šuvarove danas imamo dvogodišnji uvod u život (financije, recimo).
Post je objavljen 27.10.2004. u 02:26 sati.