Sjajni hrvatski književnik iz Uskoplja Josip Mlakić prije tri godine pobijedio je na natječaju izdavačke kuće VBZ za najbolji neobjavljeni roman i tako postao prvim dobitnikom velikih 100.000,00 kuna. Baš kao njegov roman Živi i mrtvi (po kojemu se treba, kako je najavljeno, konačno početi snimati film), i nagrada, koja ga je iznjedrila, nastavila je živjeti svoj život i razvijati se.
Nedavno se VBZ-u u dodjeli nagrade priključio i Večernji list, a jučer je objavljeno (D.Derk u Večernjem listu) da će roman koji osvoji nagradu, sada VBZ-a i VL-a, tešku 100.000 kuna, biti i tiskan u 100.000 primjeraka.
Nagrada će ulaskom Večernjaka u igru nagrađenom autoru osim novčanog dobitka donijeti i, hoćeš-nećeš, ogromnu čitanost, no, ulazak jednoga novinskog izdavača na ovakav način u sponzorstvo ove hvalevrijedne književne nagrade, siguran sam neće proći bez polemika.
Osim što će protivnici izdavanja knjiga od strane novinskih izdavača ukazivati na štete, koje takav način izdavanja knjiga, donosi hrvatskim nakladnicima, na nov način dodijeljena nagrada na najzorniji način će, uvjeren sam, ukazati na položaj autora na domaćem knjižarskom tržištu.
Naime, iz naprijed rečenog vidljivo je da će autor za svoj rad dobivati tek 1 kn za primjerak svoje otisnute knjige, a ostale 23 kune podijelit će nakladnici, distributeri, tiskari…. To bi, nadalje, značilo da bi, po tom principu, autor uspješnog hrvatskog romana koji se u prosjeku tiska u 1500 do 2000 primjeraka za autorski honorar dobio 1500 do 2000 kuna.
VBZ i VL ulaze u posao vrijedan 2.400.000,00 kn, a od tog iznosa odlučili su autoru dati 100.000 kn ili “čak” 4 %.
Bit će zanimljivo što će na sve reći književničke udruge koje se tobože bore za propisivanje najnižeg autorskog honorara. U apsolutnom ili u postotnom iznosu?
Post je objavljen 27.10.2004. u 08:13 sati.