Pretpostaviti odlazak nekamo, obično zahtijeva plan. Naravno, u većini situacija taj plan i nije neka prebitna stvar. Pogotovo ako je riječ o neočekivanim situacijama ili barem djelomično očekivanim...ma uostalom pričam gluposti...naravno, kao i uvijek, riječ je o alkoholu i pogubnom utjecaju koji on ima na mlade i sve vezano oko njih.
Ulica Dunavska, septembarski dan... tako to lagano krene, sa jednom pivom i hrpom ljudi oko stola, a nekoliko sati kasnije, oko tri ujutro, sa još jednom pivom i malo manje ljudi oko stola...razmišljam u okvirima gotovo idealnog broja. Samo za jedan većeg.
Kako to biva, stanovi, narkotici i alkohol nikada nisu daleko, a uključimo li u sve to veoma vjerojatan prospekt seksa, onda vam je jasno da njen stan ne može biti daleko ni da je u Turkmenistanu...otprilike kao kad Sokrat ide za besedama (čitah srpski prijevod pa mi malko taj zvuk u uhu ostao)
Čas je već tu i udaljenost iznosi petnaestak centimetara, plahte su lagano zgužvane, kad...
Fanfare.....pa još malo fanfara......zaglušnih, da se razumije....
Sve mi to liči.... sjetih se lika i djela svoje najbolje prijateljice i sve ode, blago rečeno, u kurac.... (pri tom ne mislim na krv, koja je u tom trenutku otišla u ostale djelove tijela, kojima je ova bila potrebnija)
U mojim očima prestravljenost....u drugim neshvaćanje... naravno, nitko ništa ne govori... Sve je to ionako bilo od početka jasno, bili smo prijatelji i tu došli s prijateljskim namjerama....
Ostajem drven i nepokretan prilično dugo vremena...gotovo govorim...tiho, da ne probudim njene...
Moje mjesto je na kauču, a njeno na krevetu.
I zbog nekog razloga sutradan mi nitko ne vjeruje da se ništa nije desilo....
Post je objavljen 26.10.2004. u 19:57 sati.