U subotu u prostorijama Matice hrvatske održao se okrugli stol na temu književnog prevođenja u Rvata, zaključak kojega bi se najlakše mogao sažeti rečenicom kako hrvatski književni prevoditelji nisu zadovoljni svojim statusom i statusom svojega djela.
Nekorektnost velikog broja nakladnika koji određuju niske autorske honorare i duge rokove isplate, zanemarivanje književnih prevodilaca od strane medija i nadležnih institucija te, kao rezultat, znatan broj loših prijevoda - vječni su problemi prevodilačke struke o kojima je bilo riječi na okruglom stolu održanom pod nazivom "Prevodilac iliti nevidljivi čovik".
Osim dvadesetak hrvatskih, na okruglom su stolu sudjelovali i prevoditelji iz inozemstva zaslužni za promicanje hrvatske književnosti, koji su govorili o problemima u Sloveniji, Italiji, Češkoj, Slovačkoj, Mađarskoj, Austriji i Njemačkoj.
Predsjednica DHKP-a Iva Grgić ocijenila je da je književni prevoditelj s jedne strane važna karika u nastanku knjige, a s druge je sa svih strana zanemaren jer njegovu važnost ne prepoznaje ni izdavač ni čitatelj.
"Kada nakladnik ne shvaća važnost prevoditelja, to se manifestira niskim honorarima, a kad se honorar spušta ispod svake razine, teško će se dobiti kvalitetan prevoditelj i kvalitetan prijevod, i tako nastaje velika šteta za sveukupnu kulturu", rekla je Iva Grgić.
Kao problem istaknula je i nedovoljno isticanje prevoditeljeva imena u književnome djelu, koje bi, prema njoj, trebalo biti istaknuto na prvoj stranici, odmah ispod imena djela. Također je istaknula da je u Hrvatskoj nagrada za književni prijevod jadni honorar i godišnja nagrada DHKP-a, koja nije novčana, a problem je hrvatskih književnih prevoditelja, za razliku od Slovenije i Češke, navodi, i u tome što razne državne i gradske nagrade ne predviđaju književni prijevod kao posebnu kategoriju. Češki i slovenski prevoditelji od Ministarstva kulture mogu dobiti i bibliotečnu ili knjižničnu naknadu ako se knjiga u knjižnicama često posuđuje, te rezidentne i radne stipendije, što kod nas još uvijek nije slučaj, a ne zna se hoće li ikada i biti.
Honorari hrvatskih književnih prevoditelja kreću se od pet do šest eura po kartici teksta neto, a u Sloveniji je, primjerice, neto honorar po kartici teksta od devet do deset eura.
Društvo hrvatskih književnih prevoditelja osnovano je 1953. godine, a danas ima stotinu i devedeset redovitih članova i trideset članova u kategoriji slobodnih umjetnika.
Post je objavljen 28.10.2004. u 08:12 sati.