Nisam imala vremena. A i puna mi je kapa sranja koja mi se stalno dešavaju i onda samo kukam na blogu umjesto da gledam positive side iako mi je trenutno teško vidjeti išta pozitivnoga u tome što su me šutnuli na drugi posao, u manju kancelarijicu, sa ženom koja se ne skida sa telefona, a u međuvremenu mi je muž dobio otkaz pa i njega vadim iz depre pitajući se, a tko će mene uvjeriti da će sve biti u redu? Moja mama ima izreku «svako zlo je za neko dobro», ali brijem da je to samo fora koju mi je prodavala kada stvarno nije imala objašnjenja zašto se nešto dogodilo. Ne pušim priče o kozmičkoj ravnoteži dobra i zla, sklonija sam teoriji shit happens. Nisam religiozna tako da sumnjam da «gore» postoji netko sa «velikim planom», unaprijed ucrtanim putevima koje moram proći i slična sranja...Vjerujem u ljude. Vjerujem da su glupi, pametni, zli, dobri, zajebani, umišljeni, srdačni, lažljivi, lijepi i ružni...I to je sve, nema pokretača, deus ex machinae, sudbine, karme. Babe bi rekle, kako si prostreš tako ćeš i leći ili whatever. Ne znam zašto mi se u posljednje vrijeme događaju samo ružne stvari. Ako postoji neka poruka koju time moram shvatiti...sorry guys, ne kužim. Ono što znam je da neću pizditi zbog novog usranog posla već ću pokušati naći novi i bolji. Muža ću lupiti nogom u guzicu (u prenesenom smislu naravno ) i reći da nije smak svijeta, važno je da smo zajedno i već ćemo se snaći dok ne nađe neki novi posao. Usput ću iskoristiti priliku i pokušati ga uvjeriti da nabavimo mačku (jer mi je ona koju sam imala 15 godina nedavno uginula) i jer obožavam mačke otkad znam za sebe...
Danas idem u posjetu roditeljima jer je to dužnost i obaveza koju ako ne obavim jednom tjedno, riskiram da me zovu najmanje tri puta dnevno pitajući što nije u redu i zašto ne dolazim. Prije odlaska u roditeljsku kuću uvijek duboko udahnem. Sjetim se da su to ljudi koji su mi udahnuli život i kojima na mnogo čemu imam biti zahvalna. Mama će pričati o svojem cvijeću i nuditi nas sa hranom (konstantno), a tata će pričati o susjedima, psovati političare i žaliti se (kao i mama) na zdravlje. Jedva čekam dan kada ću ja to isto raditi svojoj djeci.
Post je objavljen 21.05.2004. u 12:32 sati.