Keating:"Cvjetajte pupoljci dok možete još"
"Zašto pjesnik to kaže?"
Student:"Zato jer mu se žuri."
Keating:"Ne! Hvala na pokušaju.
Zato što smo svi hrana za crve, dečki.
Vjerovali ili ne, svi mi... Jednog dana...
Prestat ćemo disati, ohladit ćemo se i umrjeti.
Približite se.
Pažljivo pogledajte ova lica iz prošlosti.
Nikad ih niste doista pogledali.
Ne razlikuju se puno od vas.
Iste frizure.
Puni hormona, baš kao vi.
Nepobjedivi, baš kao što se i vi osjećate.
Imaju svijet na dlanu.
Vjeruju da su im suđena velika djela.
Oči su im pune nade, kao vaše.
Jesu li predugo čekali da učine svoje živote onakvima kakvi mogu biti.
Vidite, ovi dečki su sad gnojivo za sunovrate.
No posušate li pažljivije, čut ćete kako vam šapuću.
Nagnite se.
Slušajte. Čujete li?"
"Carpe..."
"Carpe..."
"Carpe diem."
"Iskoristite dan, dečki."
"Neka vaši životi budu osobiti."
Dead Poets Society
Post je objavljen 26.10.2004. u 07:35 sati.