sjedim tu u ovom kineskom vlaku i pishem postich jedan. kad smo kolegica i ja ushle u vlak ostale smo u chudu. onaj double decker vlak na dva kata. unutra ima vish mjesta nego u avionu. super izgleda. a onda se naravno pitam zashto se chudim. pa svi kazhu da che kina za nekoliko godina biti apsolutna velesila. na kraju se ispostavilo da je ovo ipak honkonshki vlak. go figure.
taj hk je kao dio kine. ali nije. ali je. kako kome valjda odgovara. honkonshki kinezi su kinezi ali nisu. imaju honkonshki pasosh, a da prelazak kinesko honkonshke granice potrebna im je posebna iskaznica (ko putovnica). starnac u HK mozhe (ovisno iz koje je zemlje) na 2 tjedna ili 3 mjeseca bez vize, a za kinu svima treba viza. HK kinezi mogu putovati kada i kako hoche, kineski kinezi josh uvijek bash ne mogu. kneski kinezi mogu imati ono famozno jedno djete, HK mogu koliko hoche.
pa tako imamo i honkonshki plavi vlak (to mu je ime, ko nahsa mimara), te imamo kineski vlak. cijena ista, samo je pitanje koji potrefish! nije ni kineski losh (bolji od svih nashih, osim onog brzopoteznog, to josh nisam probala) ali je dekoracijia vishe nego zanimljiva. svijeltlo tirkizno-zeleni sicevi od umjeztne kozhe, ono za glavu je 100% magenta boja, na prozorima chipkasti zastorichi koje ako slichajno nedo ti bog povuchesh da gledash kroz prozor, chim okrenesh glavu neko vrati natrag!
usluga je i u jednom i u drugom ista (ovi su tu svi vrlo usluzhni), jedino kaj se kineski kinezi malo manje smjeshkaju od honkonshkih.
e da, i u kineskom vlaku se prodaje knjiga o mau. afkors.
suptilne razlike! nisu. kad treba HK je dio kine, kad ne treba onda nije. prije par tjedana se HK nekaj zamjerio ameriki pa je precjednik bush upozorijo kinesku vladu da malo pripazi na taj hongkong, ne! a onda su se kinezi pravili konezi, ko kaj mi imamo s tim. a nakon tjedan dana su na sve lokalne HK stanice spichili himnu prije dnevnika.