U svom pozamašnom podstanarskom stažu susrela sam se s razno-raznim susjedima. Ovaj post neće ići na temu kakve-sam-sve-stanove-vidjela, to je tema za sebe, već ću vam ukratko navesti sve moje bliske susrete sa susjedim kompletnim i nevjerojatnim primitivcima. To me prije jako pogađalo, ne toliko sam njihov čin koliko činjenica da sam bila potpuno nemoćna da bilo što učinim po tom pitanju. Znalo me dovesti do suza.
Njihovu nekulturu i primitivizam neće ispraviti niti jedan policajac niti jedan sudac za prekršaje niti jedan skup-stanara.. nitko.. to me znalo bacati u očaj! Danas sam već oguglala, smeta me samo jaka buka, jer to htjela-ne htjela ne mogu ignorirati. Očvrsnula sam, rekla bih, nekako sam odrasla po tom pitanju.. Nema više šokova i unezvjeravanja zbog aktivnosti ljudi oko mene, jer mislim da sam skoro sve i vidjela. A i našla sam izlaz iz takve situacije, o čemu ću više na samom kraju.
Top lista po abecedi
1. bacanje ošišane kose preko balkona u jednom vjetrovitom danu
2. bacanje šute od adaptiranja stana kroz prozor i preko balkona s četvrtog kata, pod pretpostavkom brže će ići i manje ćemo vam lupati ili nismo vam željeli unerediti ulaz prašinom pa smo došli na genijalnu ideju - zrakom
3. bacanje uložaka kroz prozor kupaonice, znate kad je nešto iza zgrade onda se to ne vidi
4. bacanje crne vreće pune smeća kroz prozor dnevne sobe koja se poput zrelog nara raspala na dodir s majčicom zemljom
5. bojanje balkona, naaaaravno, u neku potpuno različitu boju od boje zgrade i to na način da svi katovi ispod dobiju bar malo te iste boje po svom balkonu i staklima od dnevne sobe koja se nesretnom igrom sudbine nalazi bočno, tik do balkona; budući da je bilo ljeto činjenica da se boja zapekla dok ste vi to sve registrirala dala je dodatnu dozu dramatičnosti cijeloj igri
6. bušenje i lupanje i popravljanje i.. od 15-18h i svakako iz 20h pa sve do ranih jutarnjih sati i tako danima to mi je jedan od naaajgorih primitivizama da se sebično prave idiotima svi ostali stanari pod izgovorom a) tko sam - što sam ili još lažnijim izgovorom b) prije ću završiti ako radim i mimo pravila kućnog reda u zgradi pa ćete svi prije odahnuti
7. glasno pišanje šoranjem u wc-vodu svom snagom i inteligencijom ciljanja najmanje jednu minutu
8. hodanje u cipelama po parketima s poslovičnim odrješitim lupanjem peta o isti tako da u stanu ispod drhte predmeti od vibracija
9. instaliranje roštilja i korištenje istog u svrhe prehrane uz poslovično glasnu muziku, pregaču oko struka i dobacivanje gostima koji se nalaze u stanu dotičnog roštilj-majstora te pokušaj njihovog nadglašavanja
10. kada spušta glavu ili skreće pogled kad te vidi da te ne bi morao pozdraviti, to mi nikad nije bilo jasno koliko ima ljudi da nisu u stanju pozdraviti ili odzdraviti, već onako nevješto i ljigavo pokušavaju izbjeći pozdrav s onima s kojima se malne svakodnevno susrećeš u ulazu ---- > to mi je inače jedna grozna ljudska karakteristika i manjak one najminimalnije kulture
11. pljuvanje po stubištu i šaranje zidova je bezvremensko (bilo mi je drago kad sam vidjela da ima ulaza u kojima to uopće ne mora bit slučaj)
12. povraćanje sa šestog kata praćeno kricima patnje i suzama u ranim jutarnjim satima (ne samo nas stanara koji smo to bili prisilijeni slušati već i same akterice, da ženska je bila u pitanju)
13. protresanje stoljnjaka s ostacima ručka preko balkona
14. stampedo silazaka s nekog visokog kata dolje tako da se negdje na trećoj-četvrtoj stepenici pri kraju naglo odgurneš, poletiš i onda se svom snagom dočekaš na obje noge s ciljem da stakla na prozorima tog kata zadrhte kao od prolaska tramvaja
15. urlanje s razno-raznih katova da dijete dođe na ručak ili večeru, svi čujemo, osim naravno djeteta-koje-se-pravi-ludo tako da se nakon nekog vremena svi uključujemo u akciju Pozovi dijete samo da bi to urlanje čim prije prestalo
16. urlanje i tuča muža i žene tako da kad pozovete policiju oni samo odmahnu telefonom "ah, ne brinite se, stari su oni naši znanci" ili to dvoje sutradan vidite drže se za ručice kao da se ništa nije dogodilo, a ti neprospavana i užasnuta bukom od prošle noći
17. vješanje rublja opranog na ruke (naravno ne i iscijeđenog u kupaonici) preko balkona tako da osvježi slapovima vode čitav beton-ambijente vaše zgrade
18. e da sad sam se još nečeg sjetila: kad kao brižljive majke (ili bake) izlaze sa svojom dječicom zajedno "u igru" i paze ih tako da sjednu s ostalim mamama-babama i klepeću k'o Antonija i Valentina po cijele božje dane, a djeca izvode kojekakve radnje bez ikakvog nadzora.. s tim da se te iste mame/bake relativno često snažno gotovo muškim glasom proderu iz petnih žila na to isto dijete da nešto ne radi (i detaljno navedu razlog zašto i tradicionalne narodne psovke), a vi naravno u stanu protrnete jer vam se čini kao da ste u horor-filmu od upućenih prijetnji "zločestom" djetetu.. naravno, nikako da bi svoje dupence podigli s mjesta blebetanja.. na kraju dana zadovoljna osmjeha upute se svojim kućama razmišljajući kako su kvalitetno provele dan sa svojom dječicom; također me užasava da djecu ne odvode kući da bi piškila/kakila nego ih fino uče kako oni to sve mogu obaviti i u samom parku
19. kartanje penzionera bele na improviziranim klupama/stolićima do sitnih jutarnjih sati uz pivo, svađu, veselje, ciku, smijeh i tuču
Ako se još čega sjetim, dodat ću, nedrage volje.
Sa susjedima se nikad nisam družila, pila kave, sklapala neka nova poznanstva/prijateljstva. Moj je odnos pristojan, hladan i kratak dobar dan-dobar dan. Nakon svih ovih mojih iskustava u svakom vidim mog potencijalnog neprijatelja. Moj savjet ljudima koji biraju stanove: prvo se raspitajte tko živi oko vas , a tek onda koliko je stan velik, na koje strane svijeta gleda, kakav je raspored, koliko je potrebno uložiti u renoviranje i kolika je cijena stana.
Da, skužili ste me, cilj mi je jednog dana kupiti kuću , koja se neće dodiravati bočno niti s jednom susjedom već će bit livadica s jedne i druge strane, a iza kućice vrt s prirodnom hranom. U dvorištu pas (kojemu će bit onemogućen odlazak u vrt s prirodnom hranom, a i zašto bi, imat će dovoljno mjesta za trčkaranje u dvorištu, plus redovne šetnje). Takvu ću kuću imati najkasnije u sljedećoj desetoljetki, makar se morala bogato udati!