Ima tako raznih ljudi i raznih čudi, zar ne? Ono što je jednima premalo, drugima je previše i slično. Pa da ne dužim,(jer mi je već lagano dosta razmišljanja o tome),moj problem je čistunske prirode.
Naime, jedna sam od onih koji vole red i čistoću. Ne znam tko tu postavlja standarde što je to čisto, ali po meni je bitno da je čovjek zdrav i sretan. A ja sam i jedno i drugo, kao i naša djevojčica. I u čemu je onda problem? Po meni, ni u čem, ali mi se neki (uglavnom iz domaje) svako malo nađu djeliti savjete ili komentirati kako pretjerujem i kako ću zeznuti djetetov imunitet i slično. Pa sam ja potaknuta tim izjavama pokušala dokučiti o čemu se radi. I evo do kojih zaključaka sam došla. U početku sam bila zabrinuta radim li nešto krivo. Onda sam malo razgovarala sa nekim svojim frendicama koje isto razmišljaju kao ja, i zaključila da nisam jedina i da ima još ljudi koji smatraju da treba paziti na te stvari, naročito kod djece. I da je sve stvar kako se postaviš, jer ako si sklon ispričavanju i neugodi, okolina to nanjuši i napada punom snagom. I vole vas proglasiti malo puknutim, pa čak i kandidatom za patologiju.
Pa da malo pojasnim o kakvoj patologiji se radi. Kad se rodila djevojčica, nisam dala da ju diraju ljudi (veliki i mali) sa neopranim rukama. Provjerila bih ako je netko bio prehlađen ili bolestan prije nego bi došao, iskuhavala sam njezine bočice nakon korištenja i trudila se stan držati što čišćim. Kako je ona rasla, prestala sam to sve raditi u tolikoj mjeri, pa stan usisavam svaki drugi tjedan, bočice samo prelijem s vrelom vodom i sl. Ja smatram da ne pretjerujem ako djetetu ne dam da prožvače nešto s poda, dira neku napuštenu životinju... Daklem, ne mislim da sam bolesna, samo možda imam malo više standarde od većine ljudi. I sad ono što mene fascinira u čitavoj priči je to kako ljudi vole određivati drugima što je normalno i gdje su granice toga. I druga stvar je činjenica da u nama čistuncima neki ljudi očito vide potencijalnu opansnost i to vrlo visokog rizika. Jer ako imate u okolini nekog zmazanca koji se ne pere i za kojeg će se opet većina složiti da mu manjka higijene, na njega će se gledati prije s nekim humorističnim komentarima, a nitko mu se neće usuditi reći kako mu je to loše ili ne daj Bože na putu za patologiju. Ali ako ste uredni i volite red, sumnjivi ste, sigurno neki bolesnik ... opasan za okolinu. Ja još nisam čula da su uredni ljudi izvor zaraze, ali svejedno su na listi nepoželjnih prije od onih rasadnika raznih virusa i bakterija. I naravno da i ja znam da pretjerivanja s antibakterijskim sredstvima mogu uzrokovati alergije i slične stvari kod djece, ali ja ta sredstva uopće ne koristim kad je u pitanju djevojčica, sve joj brišem s običnom vodom ili maramicama za guzu ... međutim to je teško objasniti okolini koja vas već unaprijed stavlja u kategoriju puknutih. I tako sam se ja neko vrijeme osjećala fakat posrano, a onda sam malo porazgovarala i s nekim ljudima u svojoj drugoj domaji, Austriji. Pa mi jedna starija gospođa kaže kako su to gluposti i kako je ona uvijek pazila na čistoću kod svog djeteta koje nije bilo bolesno, a da sterilno ionako ništa ne može biti koliko god se trudili. Pa mi jedna druga mlada mama kaže kako je prava rjetkost vidjeti tako dobro organiziranu mamu koja sve ima sa sobom i ne prepušta puno toga slučaju. Pa mi moja susjeda Turkinja kaže kako bi i ona rado tako sve držala u redu, ali da je to dar koji nemaju svi i nisu ga u stanju održavati. A što se tiče argumenta da se sa pretjeranom čistoćom smanjuje djetetov imunitet, vrlo mi je to diskutabilno, jer su mi takve izjave dolazile uglavnom od ljudi čija djeca su vrlo često bolesna ili svako malo prehlađena, šmrkava, s herpesima, čirevima i sl. Ne znam je li to slučajnost, ali djeca mojih prijateljica čistunki su puno manje bolesna. Valjda je fora da budete cool, pustite djecu da prčkaju po svačem, ona se svako malo razbole, pa se tako ojačava djetetov imunitet. A ovi što su manje bolesni, su onda valjda zakinuti za to jačanje... ili tako nekako. Inače ljudi imaju raznih problema s djecom, od ponašanja, boležljivosti, do problema sa spavanjem i jedenjem. Mi za sada nemamo nikakvih, ali očito nešto nije tu po volji nekima. A najbolji su komentari na ljude čistunce (kojih ima svuda i čitav život su takvi, bez gradacije u patološko) tipa: "Viš’ za njega (nju) ne bih to nikada rekao, djeluje tako normalno". Ne znam kako se zvao taj film s Tom Hanksom, gdje je on objasnio nekome iz okoline da nije lud, već da voli red… Pa evo novosti za sve normalne zmazance. Mi čistunci smo isto ljudi, možemo biti jako duhoviti, zabavni i opušteni. Samo volimo nešto što možda vama nije bitno kao vaši prioriteti, bilo da su to pretjerivanja prema tehnici, čitanju, jedenju, spavanju, poklanjanju, kritiziranju, ogovaranju i drugim ljudskim područjima životarenja. A ono što mi je najfascinantnije je kako se ljudi pozivaju odgovornima u zaštiti i pravu vašeg djeteta na zmazanoću kao da se radi o vrlo bitnoj i ustavom zagarantiranoj činjenici, pa ona ide dotle da se nađu (ne)pozvanima uplitati u PRIVATNI odnos vas i vašeg djeteta ili vašeg stava prema jednom segmentu života. I to tako samouvjereno i žestoko da su skoro i mene uvjerili da sam luda. Sva sreća da postoji snaga i uvjerenje pojedinaca koje većina smatra luđacima i da je jedan takav isto uspio profurati svoje uvjerenje već stoljećima, iako su ga za života smatrali opasnim i razapeli, jer je bio drukčiji od tadašnje većine.
Pa možda i svijest o važnosti higijene opet dođe u modu (sad se furaju te retro-ideje) i postane in, a do tada pozdrav braći zmazancima s parolom: "Može, ali ne u mojoj kući".
Post je objavljen 24.10.2004. u 01:07 sati.