Ljudi vole biti nesretni. Tako sami sebi daju neku važnost. Ako se dešava nešto loše svi se brinu, pojavljuje se senzacionalistički interes i neko podmuklo uživanje jer se to vama nije desilo. Ali ako želite privući pažnju, budite nesretni.
Svi skakuću oko vas. Svi vas žale i tješe. A vi ste sve nesretniji.
U stvari tako počinje depresija. Nemogućnost življenja u stvarno svijetu. Crna jama s krugovima. I Danteov pakao je imao krugove. Do kojeg se možete spustiti.?
Vaše beznađe postaje stvarno. Istina je puno puta ponovljena laž.
I vaša istina postaje crnilo.
Optimist je pesimist bez iskustva.
Depresivac je euforičar bez ograničenja.
Vijugav put naše unutrašnjosti postaje pravac padajući u dubinu.
Bojite se biti sretni. Za to je potrebna hrabrost, potreban je otpor ustaljenim procesima okoline i vaše naučene životne šablone gube svrhu.
Ali ona zvijezdica lučica u kutku oka što sije srećom nutrine i obasjava i najtamjiji kutak ljudskih duša u prolazu još uvijek uspijeva zaustaviti prolaznike svojim osmijehom.
Post je objavljen 22.10.2004. u 16:22 sati.