Jučer sam se primila sređivanja jednog dijela svoje sobe. S obzirom da je soba relativno mala fascinantno je koliko stvari u nju stane i kako se obično pospremanje oteže na epizode koje počinju nalikovati mrskim mi sapunicama koje traju vječno. No, rezultat nakon obavljena posla pruža mi osjećaj zadovoljstva isto kao i kad pročitam u novinama da neka od brojnih sapunica dolazi svome kraju. Ipak, zadovoljstvo je znatno veće jer se radi o mom sobičku.
Krenulo je sa sređivanjem poslovnih papira. Kako sam po prirodi vječiti zagovornik kreativnog nereda na granici s kaosom logično je da se u sobi nije moglo više hodati, a kamoli pronaći neki vrlo bitan dopis u danom trenutku. Ambiciozno sam izvukla sve papire koji su se našli na vidiku i poslagala ih bez nekog reda po krevetu. Kamo da ih stavim? Osvrnem se po sobi i shvatim da moram srediti čitav stol, ladice i okolicu kako bih našla primjereno mjesto za tako važne stvari kao što su papiri:)) Pobacala sam dvije vreće smeća, našla hrpu praznih kutija od ovog ili onog koje su samo skupljale prašinu i priječila slobodno kretanje svim nadobudnim dušama koje su željele provesti više od tri sekunde u mojoj maloj rezidenciji. Iza tih kutija naišla sam i na stoljetnu prašinu i paukove nastambe koje mi se same po sebi gade. Nemilosrdno sam uključila usisavač i poput neurotične babe uništila te mrske mi pojave. Onda mi je palo na pamet da bih baš mogla razmjestiti malo namještaj po sobi (neuroza naslijeđena od majke) pa sam i to obavila. Tijekom čitavog procesa naišla sam i na gomile fotografija koje već kume i mole za nekakvim sistematskim razvrstavanjem, ali više nisam imala snage za to. Umjesto toga, skupila sam ih po sobi i uredno poslagala u jednu kutiju gdje će čekati neku bolju priliku za taj majstorski pothvat.
A sve je počelo sa starom koja je u naletu nervoze odlučila da nas dvije trebamo pofarbati dvije sobe u našem stanu. Uvukla me u auto i otišli smo kupiti sve potrepštine. Mislim da nas sutra i prekosutra očekuju radne akcije sa još kojim potencijalnim razmještanjem namještaja po stanu.
Oh da, sinoć sam se prvi put vozila gradom onako legalno, s vozačkom i van auto-škole. Moram skromno priznati da sam to vrlo solidno odradila. Ljudi mislim da niste u opasnosti, barem ne još:))) Ljubac svima!
Post je objavljen 22.10.2004. u 14:46 sati.