Today, tomorow, allways ime je najnovijeg parfema koji me ovih dana oduševljava iz nove kolekcije Avona. Ne znam jeste li pronjuškali, ali ako niste svakako to učinite. Sigurno imate nekoga tko distribuira Avonovu kozmetiku. No, nemate li, javite se blogerici BigMammi, ona vam je zastupnica za hrvatsku blogosferu.
Prošlost me nikada nije intrigirala.
Mada sve ima svoju prošlost, mada nju ne možemo mijenjati i mada je moramo prihvaćati. E, baš mi je ta njezina krutost nekako neprivlačna.
Koliko sam imala godina kad sam nekoga upoznala, koliko sam sličnih iskustava proživjela, koliko sam prijatelja našla, a koliko ih izgubila, koliko ljubavi preboljela... Koje sam tečajeve završila, na koliko radnih mjesta radnu knjižicu otvarala i zatvarala, koje fakultete pohađala... Hm, to su zaista neke stvari koje ne mogu mijenjati i da hoću, a uvijek me prate i dio su mene i onoga što jesam.
Sadašnjost mi je draža od svega, zato mi je i parfem toliko mio jer nema u imenu riječi :past, a počinje s: today.
Ono što sada radim jedina je moguća stvarnost koja postoji, ovo što sada osjećam - to je moj život i moja stvarnost. To je istinski trenutak. Zaboravljamo živjeti u njemu. Ili čačkamo po prošlosti i žalimo za nečim; ili pak hrlimo u sutrašnjicu i iščekujemo nešto.
Od onih sam vam koji žele biti ovdje i sada, no često nestpljivo koraknu dva koraka naprijed i radoznalo iščekuju budućnost. Zato mi je drag i onaj dio u nazivu parfema: tomorow. Volim svoja sutra. Volim budućnost jer na nju ipak imam utjecaja. Barem u nekoj mjeri. No, sada bih možda trebala uživati u gotovo napisanom postu, ali ja se već unaprijed veselim vašim komentarima... Ljudski je to, ali ponešto se tu gubi. Ovaj pravi istinski trenutak. Gubi ono Ovdje i Sada.
Hoće li to tako allways?
Na to pitanje još vam nemam odgovora. Riječ "zauvijek" uvijek mi je zadavala poteškoće. No, neće tako biti - zauvijek; jer postoji samo danas, dolazi ono jučer. A mi moramo s tim danas učiniti najbolje što smo zamislili, kako bismo sutra čekali s manje nestpljenja, a kad sutra dođe da se ne osvrćemo s tugom u danas koje će postati jučer.I žalimo zato jer nešto jesmo ili nismo učinili.
Post je objavljen 22.10.2004. u 12:05 sati.