Danas sam gledala kako se raspada jedan brak.I svaka riječ koju su ti ljudi izgovorili čas optužujući jedno drugo, čas govoreći izljeve nježnosti i ljubavi posjetilo me na sav pakao mog bivšeg braka.
Žalosno je to....On nju voli, ona je uspješna žena koja piše doktorat, preumorna od svega u borbi za bolje sutra.Ljubomora razara njega, zatim razara nju i tako u nedogled.Milioni riječi, trenutci u kojima su oboje pomislili kao su sve shvatili, neprospavane noći, preumorna jutra, djeca koja sve to gledaju, odrastaju i pate....
Ona treba mir da završi doktorat i bar malo pomoći u kući i oko djece, a on silno želi njenu ljubav i dodir....pogled pun čežnje.A kako u vječnoj trci za životom.
Slušajući sve kao nijemi svjedok razumjela sam i nju, a i njega.Dvoje ljudi koji su se voljeli i vjenčali iz ljubavi, ali trka za životom uzela im je svu oni ljubav koji su imali davno nekada.
A na kraju sam zaključila da je meni dobro baš ovako. Nema neprospavanih noći, jedino ako se neki nadobudni mačak dernja ispod prozora za vrijeme punog mjeseca i to je sve :)))
Post je objavljen 21.10.2004. u 21:59 sati.