Marketing
Pisao sam kako sam ljubomoran na djecu u Asmari i mogucnosti koje imaju za razliku od djece koja zive izvan gradova, no nakon procitanog izvjesca od UNICEF-a ipak je jedini osjecaj koji ostaje tuga za djecijim sudbinama.
Mozda je i glupo je pricati o nekim pogledima u buducnost i perspektivi djece ovdje, kada sam svjestan da ni kod nas situacija nije bas blistava.
Tko je taj da moze predvidjeti kakvo ce stanje biti za desetak godina. Tesko je predvidjeti sto ce se sve dogoditi za godinu dana a ne vidjeti desetak godina unaprijed. Pogled u buducnost je koja je toliko mracan, sve cesce i cesce tjera mi strah i na samu pomisao sto bi nasa djeca mogla dozivjeti.
UNICEF izjavljuje da je oko 425,000 djece mladje 14 godina osjetilo ratna razaranja i uglavnom se odgajaju u obiteljima gdje ovise majci koja je glava obitelji.
Vjerojatno se misli na stradavanje muskaraca u ratu, te angaziranosti u vojsci gdje se u godini dana ima mjesec dana dopusta da se posjeti obitelj, te siguran sam, na visok procenat samohranih majki koje su radjale djecu da bi bile oslobodjene vojne obaveze.
O ovim stvarima sam vec nesto pisao, al neke brojke mi se cine visoke za manje od 4 miliona stanovnika.
Procenat neuhranjenosti djece je jos uvijek visok.
Preko 10% djece ispod pet godina je neuhranjeno.
Prema podacima od 15. Srpnja, evidentno je da je broj djeca beskucnika sve veci. Asmara je puna prosijaka a djeca su zaista na svakom kutu.
Urbane sredine trebaju pomoc u hrani no ove godine je uradjeno vrlo malo. Osigurano je brasna za oko 100,000 za prva cetri mjeseca ove godine a bilo je potrebno za jos bar 200,000 a gdje su jos ta dva i pol mjeseca od kada su ti podaci.
(Zamislite da jedna litra mlijeka kosta oko 20 kuna, a prosjecna placa je po mojoj procjeni od 300 do 400 kuna,.)
Mislim da ljudi u Asmari prezivljavaju uglavnom uz pomoc brojne rodbine koja je u inozamstvu i pomaze sve one koji su ostali ovdje. Kazem u Asmari jer predpostavljam da svi oni koji iamju novaca za normalnijji zivot pokusavaju a se dosele ovdje i zbog vece mogucnosti za pronaci bilo kakav posao.
Pored sve neimastine i teskih novcanih uvjeta sva djeca koja idu u skolu ovdje u Asmari tako uredno i lijepo izgledaju u svojim raznobojnim dzemperima (svaka skola ima svoju zastitnu boju po kojoj se razlikuju ucenici), 
Vodi se racuna o obrazovanju, a sve to ima nekog simpaticnog i lijepog stila. U vrijeme kada su djeca na putu u skolu ili iz nje, ulice se sarene zivim bojama a djeca kao djeca, vesela i razigrana pa bi se moglo zakljuciti da su djeca sretna.
U Katedrali su svecenici organizirali djeciji vrtic za djecu u predskolskom uzrastu i koliko sam uspio procjeniti utjecaj Italije koja je vladala ovim prostorima je ipak donio nesto cime bi se mogli pohvaliti svima u ovom dijelu svijeta.
Pitam se sta je sa onim velikim procentom one djece koji nikada nece vidjeti da voda moze da tece iz cesme il da se na noge moze obuci i neka obuca.
Post je objavljen 21.10.2004. u 18:48 sati.