Riječ droga potiče od francuske riječi drogue, što znači ljekarija, neprerađen lijek, farbarska roba, tj. u širem značenju "sirovi ili napola preparirani proizvod, animalnog ili mineralnog porijekla, koji služi za lijekove, kozmetičke ili tehničke potrebe". Jasno je da, ovako definisana, droga ima veoma malo veze sa onim što se pod tim pojmom podrazumijeva u kriminalistici. Međutim, kada nazivu droga dodamo pridjev "opojna", tada dobijamo pojam opojna droga koji ima sasvim drugo značenje. Zakoni o proizvodnji i prometu opojnih droga pod tim nazivom podrazumijevaju supstancu sintetičkog ili prirodnog porijekla čijom se upotrebom mogu stvoriti stanja ovisnosti koja mogu da izazovu oštećenja zdravlja ili na neki drugi način ugroze ljudski integritet u fizičkom, psihičkom ili socijalnom smislu.
U Bosni i Hercegovini primjena opojnih sredstava primjetna je kao i njihov učinak na «ovisnike» , zabilježen je prvi put u spisima "Ljetopis" Mula Mustafe Ševki Bašeskije. Na nekoliko mjesta u knjizi nalazi se pojam tirjaćija. Tako, npr., u periodu između 13. augusta 1760. godine i 1. augusta 1761. godine, za nekog Smaila pisac navodi da je bio tirjaćija. U potrazi za objašnjenjem navedene riječi, nailazim na tumaćenje rijeći : tirjaćija - strastveni uživalac nečega: opijuma i opojnih droga, kafe, duhana.
Iako ne želim da namećem neke nove poglede oko pojave droga u Sarajevu, mislim da navedenu informaciju ne treba zanemariti, bar ne kao neki inicijalni istorijski podatak.
Prva primjena danas nama poznatih droga u našem gradu pojavila se 1971 godine sa pojavnom prvih velikih i popularnih muzičkih grupa u Sarajevu. Tada je broj narkomana i uživalaca opojnih sredstava bio malen i nije baš privlaćio kako policijsku tako ni medijsku pažnju. Već do 1981 broj narkomana u Sarajevu se povećao za 11% od broja iz 1971 i situacija je postala ozbiljnija , droge ne samo da su se raširile među medijski poznatim lićnostima već i u užim krugovima mladih koju su bili poklonici određene vrste muzike i pripadali «elitnom» društvu grada Sarajeva. Ja ovom prilikom neću nabrajati vrste droga : narkotike , psihodepresore , halucinogene , marijunau , organske rastvarače , droge koje utiću na psihićku ovisnost , droge koje utiču kako na fizičku tako i na psihičku ovisnost, to bi bila gruba podjela droga , ali srećom u BiH nisu prisutne sve vrste i podvrste navedenih . U našoj okolini svakodnevno možemo naići na najrazlićitije droge u obliku tableta , praha raznih boja ili najblažeg oblika droga koje se uzimaju u obliku cigareta. U zadnje vrijeme na nesreću sve više je i droga koje se injekciono ubrizgavaju u organizam. Ali u užim krugovima u Sarajevu i u drugim bosanskim gradovima sve se više zna o drogama ali se sve više i koriste među mladima . Toliko je promotivnog materijala na ulicama , školama , fakultetima sa jednom istom porukom koja govori «Reci drogama NE!» ali mladi , poruke takve vrste tumače na neki samo njima znan naćin i sve više drogama kažu DA ! Mislim , da naše drustvo možda samo ćini uslugu drogama da što više zainteresujemo djecu iako nesvjesno, jer i zabranjeno voće je slađe. Nisam protiv školske naobrazbe , protiv droga , ali protiv stalnog uticaja koji samo ima jednostavnu ali nadasve jaku poruku «NE» to baš i nije dovoljno , dosadno je prićati o tim svim najrazlićitijim vrstama droga te teoretski opisati negativne uzroke i posljedice uzimanja istih. Mislim da je problem mnogo veći. Nisu droge , niti puka znatiželja osnovi razlog posezanja za istim . Jedan od jako bitnih razloga jeste i sam način života kako u našem gradu tako i u gradovima širom FBiH i RS-a
Tokom dugogodisnjeg rata na prostorima BiH također je bilo jako primjetno korištenje svih opojnih sredstava , te ćak i sađenja marihuane na balkonima oko nas !
Takva se situacija može i razumjeti jer mnogi učesnici ratnih dejstava su koristili droge zbog straha , neizvjesnosti koja ih je svakim danom oćekivala , blizine smrti .
Mnogi visoki oficiri su primjetili korištenje takvih droga na borbenim linijama ali su to opravdavali i govorili su da su momci koji takvo što koriste «hrabriji».
Poslijeratna situacija je donijela mnogo gore probleme , neimastinu , nezaposlenje , gubljenje prijatelja , nizak životni standard , i iznad svega dosadu koja je velika bolest među omladinom u BiH . Mladi se sve više zadovoljavaju izlascima u kafiće u kojima se pušta šund muzika «muzika u kojoj se jeca» ali to i nije problem jer oni takvu vrstu muzike slušaju i u kući i u automobilima i na poslu. Uvijek se upotreba droge povezivala sa «zabavnom» muzikom i emancipovanim društvom tj gradskom rajom. Naravno da i takvih slućajeva ima ali ljudi koji uživaju u muzici s razumljivim sadržajem i nisu baš najćešći uživaoci droga . Mnogi se pitaju kako potrošiti svoje slobodno vrijeme , a u isto vrijeme imaju strah od odlaska u kuturne ustanove svog ili ovog grada. Jedinu utjehu tada mogu naći u društvu koje kontinuirano kruži po «gradskim» kafićima , i nakon sadržajne i kojekavim emocijama ispunjene noći zadovoljavaju se malim kolićinama slabih droga , ali to je samo korak ka uzimanju onih jakih jer im se dosada pojaćava iz dana u dan a samim tim i strah od novih izlzaka , mjenjanja društva , i odlaska bilo gdje osim u kafiće gdje ista opojna sredstva mogu konzumirati. Prisutnost osjećanja dosade u društvu možemo vidjeti i kroz konzumiranje legalnog otrova današnjice a to je cigareta. Jedna od najprofitabilnijih firmi u BiH je i FDS . više od 70 % Bosanaca i Hercegovaca konzumiraju cigaretu. Nakon rata mnogi su napustili svoja ognjišta i iz ruralnih prešli u urbane sredine. Bili su prinuđeni da napuste prirodno okružije i zatvore se u kutije koje se većinom zovu stanovi i žive negdje u sivim neboderima. Samim tim i dosada a i strah u ratnim vremnima se povećavao. Ljudi su uzgajali svakojake biljke koje mjenjaju du(v)(h)an i ka(h)v(f)u osnovna dva sastojka za trošenje vremena , jer u ratnim vremenima , prisjetimo se kilogram ka(h)v(f)e je koštao 100 i više DEM. Također povećavala se i konzumacija takvih sredstava. Roditelji su ćak i nesvjesno prisiljavali djecu da budu uz njih u stanovima. Cigarete su očevi donosili kao platu za odlazak na borbenu liniju ili posao. Tako zarađene cigarete bi se pušile pred djecom , i ista bi bila zarobljena u zadimljenoj prostoriji koja je bila i «najsigurnija» od udara granate u to vrijeme.
Djeca i jesu znatiželjna bića ,pa bi ukrali nekoliko , tada toliko ćuvanih cigareta te negdje u podrumima , daleko od oćiju roditelja , baš onih koji su ih na to i uputili probali svoju prvu cigaretu, već u šesnaestoj godini ili ranije bi ostavili svoje igraćke i postajali «veliki» , roditelji koji su i sami pušaći odobravali bi svojoj djeci pušenje i zaćarani krug bi se tu zaustavljao. Nakon rata u ovo vrijeme mirne agresije djeca , sada već mladi koji su onda pušili samo cigarete sada se zadovoljavaju onim što ih odvodi daleko od duševnog mira , u neke ljepše i svjetlije svjetove. Mnogi od njih u takvom svijetu i umiru, mnogi se pokušavaju otrgnuti odlaskom u sve brojnije stacionare koji su odvojeni od svijeta ,raštrkani po toploj Hercegovini , a mnogi pokušavaju da se odviknu od «lijepog» kriomice ćak i od svojih roditelja koji nikada nisu ni znali da su se njihova djeca na momente prepuštala «ljepoti» onoga što se naziva DROGA !
Post je objavljen 21.10.2004. u 10:27 sati.