"Halo?"
"Mile, ti si?"
"Ja sam, ko je tamo?"
"Čekaj..."
"Ne mogu, poso stoji, šef me pozvo, kaže - nešt je hitno...šta je?"
"Mile, Mile, teško dišeš, jel se mnogo pederišeš?"
"Marš, đubre! Marš, glavurdo govnjiva! Jebem ti glavu! Jebem ti sestru! Jebem ti oca i majku i sve živo i mrtvo, šta ti gamiže kroz kuću, da ti jebem!!!"
Tako je govorio Mile iz Topole, kad ga je nepoznati šaljivdžija nazvao pedeset sedmi puta. Inače, osim na posao, zvao ga je i kući, tražio ga kod rodbine, kod prijatelja, u birtiji i u Klubu kobasičara.
Dakako, Mile nije prikriveni homoseksualac, koji bi potajno upražnjavao nepoćudne sklonosti u primitivnoj provincijskoj sredini. Poanta je u tome što je ubogi Mile tako ograničen da, kad se uzruja, ne zna izustiti ništa osim psovki. A da stvar bude gora, čak mu ni psovanj ne ide bog zna kako - uvijek ponavlja jedno te isto. Što bi nepoznatog šaljivca vjerojatno pokolebalo u daljnjim nastojanjima, da nije došao na fenomenalnu poslovnu ideju - snimao je svoje razgovore s Miletom i dilao cedeje željnoj publici, na području cijele ex-Juge. Ponešto je dospjelo i do mene, te su se izabrani dijelovi našli pohranjeni u mojem compu. Na primjer, osamdeset četvrti poziv, kad Miletu stvarno pukne film.
"Halo, šta je? Kaže žena da me zovu iz policije!?"
"Mile, Mile, teško dišeš, jel se mnogo pederišeš?"
"Ama, čoveče! Kako te nije stid?"
Opa! Mile je doživio prosvjetljenje i po novom, umjesto da bezumno psuje, igra na psihološki pristup:
"Jel ti imaš nekog u životu? Nekoga do koga ti je stalo, s kime možeš da provedeš vreme? Jel imaš devojku, prijatelje?"
Šaljivac znakovito šuti, naslućuje se da duboko razmišlja o daljnjoj svrsi misije 'zezanje Mileta'. A Mile uvjerljivo nastavlja:
" Možda si ti samo jedan mnogo usamljen čovek? Ajde, možeš da mi kažeš, nisam govedo, imam dušu, razumeću. Jel imaš ikog živog - brata, sestru, oca, majku? Imaš il nemaš? Šta šutiš, glavo govnjiva??? Jebem ti glavu i sestru i oca i majku i sve živo i mrtvo šta ti gamiže kroz kuću, da ti jebem!!!"
"Hihihihi!"
"Kako je smiješan ovaj prosti striček", zaključuju veselo moje kćeri.
Namjeravale su malo surfati netom, ali su se ipak predomislile, sjetivši se mojeg upozorenja - da nije dobro da idu na net, ako mama nije prisutna. Jer, tamo ima i zločestih stvari, od kojih se može ružno sanjati.
Zato su, umjesto toga, ušle u mamin folder. Jes' da su čule svašta, ali valjda neće imati ružne snove?
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
Post je objavljen 20.10.2004. u 23:47 sati.