Stooooop op op ops
i uz filmsku škripu kočnica, misli ulijeću u vrtlog bogena i skupa lupamo o neki lijevi zid, novost na ovoj cesti. Uvijek u toj nadasve nezahvalnoj ulozi suvozača Vlastitog Uma poslije zbunjeno opisujem mahalaški udes.
E jebemu miša, pa zar opet neprilagođena brzina i još jedna kazna bez policajca!
Buržoazijski ponizno, Zamantrane Misli i ja žmigamo isključenje iz prometa i šaljemo Nevidljivog Bez Kape gdje i spada, na francuskom najboljih šansona. Bar je ovaj put lako: "klap, akcija n-ti put", a tekst kao rola WC papira predaleko postavljena. Ide brate, ide k'o treća rakija.
Ustvari, može sve tam' gdje spada, šta bi se gore reklo.
A ako dubim malo na glavi... moglo bi to biti i dole.
Bumo vid'li. Ako stavimo naočale.
Post je objavljen 20.10.2004. u 01:36 sati.