Eto, sutra ujutro...hm, kurac ujutro, sad sam vidio koliko je sati. Uglavnom, sutra krecem u potragu za stanom i ono, brijem da bi ga trebao odmah nać. Bila je jedna draga cura koja mi je svojedobno poslala mail kak imade stan za iznajmit, nedavno sam joj poslao mail da ono, koka, može ali kurac. Nije se javila. Nego, stan. Soban stan tražim. Ima ko od vas potonji? Dobro bi mi došao. Danas sam na probi naletio na pjesmu koja je po karakteru nekaj najdalje na kaj sam ikad naletio. Jebote, sjednem za fakin bubanj i neam pojma koji kurac sad tu. Kad je već prilično definirana i to. Jebem si mamu. Ali dobro, još neko vrijeme prosviravanja i valjda će sjest. Mora, jebo mamu, inace prodajem bubanj i kupujem jebeni triangl i to maleni. No dobro. U očekivanju konfliktnih situacija sam. Ja se ne borim ni sa kime doduše, samo sam s ovom pjesmom uletio na nepoznat teren. A imam strašnu potrebu opravdavat se zakaj ovo ili ono ne razumijem il ne osjećam, a znam da je to glupo i u krajnjoj liniji kontraproduktivno. No jebiga, to sam ja. I onak, kak slušam boga zadnja 2 dana, skužio sam da neke pjesme nikad nisam cuo. Jebo. a tvrdio sam da jesam. Al kaj sad da radim. I da su mi neke od dražih pjesama one koje nikako necemo svirat koncertno. No dobro i za to. Jebo mamu.
I sad, iako imam svoje mišljenje te emociju spram nekih od pjesama, nikako se nemrem mješat u filozofiju benda. Kaj je razumljivo. Viš, čudno je to pun kurac. Svi bendovi imaju nekakve filozofije i smjer u kojem idu i to je tak jasno, ja se u to nikad nisam petljao, nisam smatrao da ima smisla. A ovak, kad uletiš u bend ciji si fan bio godinama, ne, situacija je pun kurac čudnija. Onak, s obzirom da si godinama slušao to sve i kajaznam, nekak se osjećaš čak povezaniji s pjesmama i te spike nego u bendu s kojim samo sviraš i puštaš im da furaju tu neku svoju priču jer si ipak samo bubnjar, ne. U principu se inace bubnjare najmanje pita za misljenje, to tak nekak je, neka bendovska hijerarhija koja je takva otkad valjda postoji institucija benda. No, tu je ipak prisutan fini nivo demokracije ukoliko se ne skrece sa smjera u kojem se pjesmom ide. Hm, opce nemam pojma kaj hocu rec tu zapravo. To da mi zapravo jos nije jasno kak to sve funkcionira i kak mi je jebeno sranje kaj nisam polovio pjesmu isprve. To mi se jebeno ne događa nikad. I slusam motorcycle boy, koji mi je tak lego da nije istina. No, to se ne svira live. Oh, jebo! A vec sam se vidio pred razularenim masama. :D
No dobro, meni super sve to. No, jebo stvar s metlicama i k tome sporu. Ne volim sumnjat u sebe nikoliko. To mi je jebeno najmrža stvar na svijetu. No, kupio sam si nove tenisice i skuzio sam da ih opce ne skidam. Osjecam ponos poradi tenisica. Al i dalje me jebe to da cu i na iducu probu doc svirat ovu stvar i da nekaj ne bude ok. Jebote, trebao sam se bavit nekakvim biznisom, necim do cega mi nije stalo, to je valjda jednostavnije, ne košta živaca, nema preispitivanja i pizdarija tog tipa. Hm, brijem da više neću pisat o radu s bendom. Nekak mi je debilana. A kak sad ne pijem, o cemu cu pisat onda? Pa jebemu mater...
Post je objavljen 19.10.2004. u 04:08 sati.