Kao što vidite otkrila sam kako staviti linkove meni dragih ljudi na ovu moju laičku stranicu. Tko zna, možda postanem prava hakerica pa uspijem staviti i koju fotkicu i promijeniti boje i još štošta nešto ponešto o čemu još uvijek nemam pojma:))) Ovo je bio u potpunosti nebitan korak za čovječanstvo, ali ogroman napredak za mene:))) Osjećam se jako talentirano:))) Dakle, kritike nisu dozvoljene. Primam samo pohvale:)))
Sutra imam vozački. U svoje 24 godine do sada nisam našla vremena da to obavim te uhvatim i taj djelić kulture urbanog življenja. U biti, uopće mi se ne vozi. Kad je toplo. Ali sad nastupaju zimski dani pa mi je i motivacija porasla. No, sada je i zadnji čas da to konačno zbavim. Naime, prije gotovo godinu dana sam upisala vozačku školu. Obavila liječnički, predavanja, položila ispite iz prve i krenula na vožnju. Tu su počeli problemi jer sam obaveznih 30 sati rastegnula na 40 koje sam uspjela odvoziti u, nećete vjerovati 6 mjeseci!!! Kako mi je to uspjelo, nemam pojma, ali dogodilo se. Ambiciozno sam pristupila vozačkom prvi put i isto tako ambiciozno upala u zabranjeni smjer kretanja motornog vozila te je to bio kraj mog prvog pokušaja. No, kako se zna da se prvi mačići u vodu bacaju tako to nisam uzimala previše k srcu. Odvozila sam još obavezna tri sata i krenula po drugi put polagati s uvjerenjem da sigurno prolazim. Instruktor i ljiga iz komisije pričaju pizdarije čitavo vrijeme dok se ja znojim, ali ponosno i sigurno sam sve to odvozila...u drugoj:) Dođem na poligon sigurna u svoju pobjedu kad mi ljiga veli da me iz principa neće pustiti jer se vozim previše u drugoj???? A kak da se vozim po prekrcanoj Zvonimirovoj??? I još me ljiga onak patronizirajući primi za nos i veli da idući put sigurno prolazim. Brzo sam izašla iz auta jer bih mu inače svašta izgovorila čega bi me kasnije sigurno bilo sram. Sva luda zbog nanesene mi nepravde pismeno sam se žalila HAK-u. Lopovi jedni prefrigani pritisli su mog instruktora tak da me siroče zvao da će on platiti nadolazećih 700 kuna za idući pokušaj sam da ne dižem frku. Prije no što sam mu poklopila slušalicu (dupelizac jedan slaže se sa svim što ljige iz HAK-a kažu) objasnila sam mu da to neće biti potrebno jer ipak stvar je principa. Iako bih zasigurno našla milijun boljih načina da potrošim tu lovu. Dugo nakon toga nisam željela ni razmišljati o vozačkom, a kad su me moji doma natjerali išla sam prijaviti i treći pokušaj. Instruktor je bio na godišnjem, pa niš od toga, onda sam ja otišla na more pa opet niš, pa sam imala gužvu s poslom pa je i dalje to čekalo i onda sam prošli tjedan krenula na ta tri obavezna sata da bih sutra mogla položiti ispit koji mi je zgadio vožnju za sva vremena. Ne bih ja to ni sutra obavila da mi preksutra ne istječe liječnički. Dakle, ak padnem onda bih morala sve ispočetka, a to mi ne pada na pamet. Znači sutra je sudbonosni dan. Ak položim super, a ak ne položim vjerujem da se nikada više neću odlučiti na novi pokušaj i ostat ću vječiti pješak u gradu koji je i bez mene pretrpan autima.
Post je objavljen 18.10.2004. u 21:07 sati.