Da vidimo.., za koliko sam do sada bojkotom oštetio Slovensku privredu? Evo:
2 x Polzeline hulahopke 15 dena po 35 kuna
Lisca komplet, gore i dolje; 450 kuna
10 x Fruktalovi prirodni sokovi Korenček po 15 kuna
Salatice u Merkatoru za dvije osobe jedamput tjedno svaka po 30 kn... Sve skupa, brat bratu 815 kuna.
Yodleeeaii-hi-hi Janezi... Be afraid... Be very afraid !!!
Kad sam bio mali i djetinjeg uma, indoktriniraše me nacionalizmom i separatizmom. O kako sam zdušno rušio Jugoslaviju podrivajući je iznutra. Sjetio sam se da je pri toj prljavoj raboti najbolje spojiti ugodno s korisnim i -krasti knjige! Kao da je danas bilo kad sam s prijateljem uletio u onu jedinu knjižaru u Dubravi i dok je on zašprehavao trajnoonduliranu tetu prodavačicu, maznuo knjigu. «Preludijum za zadužbinu» Isaaca Asimova. Knjiga je bila dozlaboga dosadna, ali imala je lijepe svijetloplave korice. Odonda sam gadno navučen na SF. Kad sam postao malo veći i kad mi se radijus kretanja proširio, švercao sam se u tramvaju i u kino. O kako je škripala tamnica naroda pod teretom svih onih neplaćenih karata, knjiga i filmova! I kako je vrijeme odmicalo, a Porto stasao u pristala mladića, uvijek bi pronalazio neki dobar razlog da nešto opstruira te se na kraju našao pobunjenim protiv cijelog univerzuma.
Što je to u nama što nas tjera da se ne zadovoljavamo postojećim stanjem stvari? Što nas to tjera sve dalje i dalje čineći nas ovog svijeta gaditeljima, tražiteljima, rušiteljima i graditeljima? Što je to NEŠTO u nama što nas tjera da rujemo, dekonstruiramo, čeprkamo posvuda oko nas ne bi li prodrli do same biti, skrivene iza svih tih suptilnih slojeva i razina očitovanja ovog svijeta za koje osjećamo da su varljive i lažne? Zašto uporno pokušavamo mijenjati ovaj svijet i njegove pozemljare, a samo da ne bi morali zadrijeti duboko duboko u vlastitu nutrinu i promijeniti-sebe?
Ovih dana bili smo u kinu i gledali crtić o Shreku. Sva sreća pa je ispalo da Shrek nije Slovenski crtić. Kad su se u dvorani pogasila svjetla imali smo vidjeti kako simpatična beštija živi spokojno u središtu svoje močvare ko bubreg u loju. Onako s onom jednom nepodnošljivom lakoćom življenja, u izvjesnosti svoga mira i uopće ga ne tangira izvanjski svijet. No kada njegova kučica postane stjecište svih mogućih likova iz bajke koji bijahu prognani iz svojih priča, Shrek shvaća koliko je bila tanka opna njegova životnog mjehura od sapunice. I tada biva suočen sa činjenicom da mora krenuti u potragu. On dobro zna da je slojevit poput luka i da će se sve te iluzorne granice njegovih unutrašnjih svjetova dobro protresti i presložiti u ovoj potrazi. Vremena je malo i on zna da entropija koja vlada u njegovu svijetu privida i bajki neumitno dolazi po svoje. Ta spoznaja prisiljava ga na djelovanje i on se jednog dana samo pronalazi promijenjen, daleko s one strane granice vlastitih limita za koje nije niti naslučivao da postoje. I tu bi trebala prestati ova arhetipska priča.
I naš Shrek, onako skriven u velikoj pulsirajućoj maternici svoga uma, gdje sve tako smireno pluta
zaboravlja na riječi,
zaboravlja na pokret,
zaboravlja na pitanje,
zaboravlja na obećanje
dano na zadnjem sastanku prije stotina i stotina godina da bit će na dogovorenom mjestu u dano vrijeme s ružom u reveru. I sva sreća da postoji neki tamo gore poduzetni producentič koji se sjeti da je ipak potreban nastavak. A onda rame uz rame sa Shrekom napokon i vi napuštate svoju kučicu. Nema više švercanja kao kad ste bili mali.., pa kupujete kartu. Putujete bez kretanja i odlazite na proplanak gdje snivate pod trešnjom o kamenu
i zemlji vječnog proljeća